Marijana Kohn: U Majkovima sam pronašla mir i slobodu, na staroj adresi su me fizički napali kao trudnicu
sgorinjac
1. kolovoza 2026.
Rođena Dubrovkinja, medicinska sestra, patologinja, majka sedmogodišnjeg Davida i dugogodišnja kulturna djelatnica, Marijana Kohn, život je odlučila usmjeriti prema mirnijem i ispunjenijem načinu života. Nakon odrastanja u Dubrovniku, problema na Zvekovici i dolaska u Majkove, danas kaže kako je pronašla mjesto koje naziva svojim domom.
Djetinjstvo pamti po životu unutar gradskih zidina. Prohodala je na Stradunu, a proplivala na Porporeli.
No, već s dvadeset godina njezin život kreće drugim smjerom. Put je vodi na Zvekovicu, gdje provodi dio trudnoće i počinje razmišljati o drukčijem životu za svoju obitelj.
-Zvekovica je predivna i bilo mi je lijepo tamo živjeti, ali imali smo dosta problema sa susjedima. Do mjere da sam fizički napadnuta, a tada sam bila trudnica. Naravno, sav stres je utjecao na moje zdravlje i zadnja tri mjeseca trudnoće provela sam u splitskoj bolnici, priča nam Marijana.
Potraga za slobodom, mirom i životom bližim prirodi na kraju ju je dovela u Majkove. Ondje je pronašla upravo ono što je tražila – mir, sigurnost i zajednicu koja ju je prihvatila kao svoju.
-Ja sam jedno vrijeme u trudnoći pod utjecajem stresa gledala tu jednu malu kućicu u Majkovima s nekom čežnjom da to bude moj mir. I zapravo dok sam ja bila u Splitu na održavanju trudnoće moji su sve organizirali i preselili nas u Majkove. Tako da sam ja u tu kuću ušla s novorođenčetom, sjeća se ova mlada majka.
Posebno ističe kako ju je ugodno iznenadio odnos lokalne zajednice prema novim stanovnicima. Kaže kako su se od samog dolaska osjećali dobrodošlo, a veliku zahvalnost upućuje načelniku Općine Dubrovačko primorje Nikoli Knežiću i dubrovačko-neretvanskom županu Blažu Pezu, koji su, kako kaže, svojim angažmanom učinili da se ona i njezina obitelj osjećaju prihvaćeno u novoj sredini.
Na pitanje što joj najviše nedostaje kad je riječ o gradu kaže da su to njeni ljudi. Objašnjava kako u gradu svak svakoga poznaje i uvijek je imala nekakvo društvo. Ljudi su u Majkovima, navodi, ipak malo drukčiji i zatvoreniji.
Kada uspoređuje vlastito djetinjstvo s odrastanjem svog sina Davida, priznaje kako Dubrovnik djeci nudi više sadržaja i prilika. Ipak, smatra da život u manjoj sredini ima svoje neprocjenjive prednosti.
Posebno je zahvalna djelatnicima vrtića Slano koji David pohađa, ističući kako svakodnevno ulažu mnogo truda, ljubavi i znanja kako bi djeca izrasla u dobre, odgovorne i poštene ljude. Različiti programi koje vrtić nudi omogućuju djeci da razvijaju svoje talente i interese.
David je, objašnjava, ambidekster, odnosno jednako koristi obje ruke, što znači da su mu obje moždane hemisfere podjednako razvijene. Iako su brojni znanstvenici i umjetnici imali istu karakteristiku, ona ponekad može predstavljati izazov, posebice u komunikaciji ili prihvaćanju među vršnjacima.
David pak kaže kako bi kad poraste htio biti svećenik ili pomorac kao Marijanin nono.
Uz zahtjevan posao medicinske sestre, Marijana se dodatno obrazovala i za područje patologije. Svoj posao opisuje kao poziv u kojem čovjek svakodnevno služi drugima.
– To je jedan divan posao. Svaki dan imate priliku nekome pomoći, a to je najveća vrijednost ovog poziva – kaže.
Ističe kako je iznimno zadovoljna kolegama i vodstvom na Odjelu kirurgije, dok za patologiju kaže da nije područje za svakoga, ali je vrlo rano osjetila da upravo ondje želi proširiti svoju karijeru.
Osim medicine, važan dio njezina života oduvijek je kultura. Zajedno s majkom Frankom Fani Kohn godinama vodi udrugu 3D+UPIOU – Tri Dubrovkinje + Udruga pjesnika i ostalih umjetnosti, kroz koju organiziraju kulturne programe i promiču umjetničko stvaralaštvo.
-Kad je riječ o udruzi tu sam najviše zahvalna majci. Evo zadnjih nekoliko godina zbog zdravstvenih problema nisam mogla biti aktivna pa je majka sve to preuzela na sebe i na tome sam joj jako zahvalna, kaže.
Život u Majkovima donio joj je i neke sasvim nove ljubavi. Zavoljela je vrtlarstvo i hortikulturu, a slobodno vrijeme zna provesti i baveći se streličarstvom, hobijem koji joj pruža dodatni osjećaj mira i koncentracije.
Na kraju razgovora poručuje kako bi život u Majkovima preporučila svima, a posebno mladim obiteljima.
– Što nas više bude živjelo ovdje, to će mjesto imati više sadržaja, više života i više prilika za sve. Vjerujem da upravo zajedništvom možemo graditi još ljepšu budućnost za našu djecu – zaključuje.
Fotografije: Marijana Kohn
