Prije je mirisao kruh, danas prodaju sladoled: Još jedna sladoledarnica niknula preko noći

Šetajući jednom od ulica stare gradske jezgre, doživjeli smo malo iznenađenje. I to ne bilo kakvo – nego ono koje se danas u centru grada očito može dogoditi preko noći.

Ulicom kojom prolazimo svaki dan, pred dan ili dva u jednom od prostora nije bilo ničega, odnosno, jedno vrijeme je bio skladišni prostor. A onda se pojavila nova sladoledarnica. Bez velike najave, bez posebne pompe – jednostavno je osvanula. Još jedna vitrina, još jedan izbor okusa, još jedno mjesto na kojem možete kupiti kuglicu sladoleda.

Bit ćemo iskreni, nije nam bilo svejedno. Pomalo nas je neugodno iznenadilo da se u staroj gradskoj jezgri pojavila još jedna sladoledarnica. Ne zato što imamo nešto protiv sladoleda – tko ne voli dobru kuglicu u toplom danu? – nego zato što se čini da je ovaj dio grada polako postao mjesto u kojem se sladoledarnica gotovo jednako lako može pronaći kao i kamen stare gradske ulice.

S ovom novom, brojka se popela na otprilike dvanaest sladoledarnica. Dvanaest mjesta koja nude isti, ili barem vrlo sličan proizvod, svaka sa svojom pričom, svojim cijenama i svojim načinom da uvjeri kupca zašto je baš njihov sladoled poseban.

Naravno, mladu prodavačicu iza pulta nismo željeli opterećivati našim nezadovoljstvom. Ona nije razlog našeg pitanja i nije ona kriva što je još jedan prostor postao sladoledarnica. Ljubazno smo joj se osmjehnuli, baš kao što bismo se osmjehnuli svakome tko samo radi svoj posao.

Ali pitanje ostaje: što to zapravo čini svih tih dvanaest sladoledarnica posebnima?

Pa, svaka ima svoju priču.

Dvije od njih posebno cijene domaće kupce. I to je nešto što treba istaknuti. Često domaće kupce počaste ili im daju dobar popust. U moru ponuda koje se često prvo obraćaju turistima, lijepo je vidjeti da netko ipak prepoznaje ljude koji tu žive i koji nisu samo prolaznici s nekoliko minuta vremena i fotoaparatom u ruci.

Jedna pak za dvije, blago rečeno, mizerne kuglice sladoleda naplaćuje osam eura. Kada smo u razgovoru s njima spomenuli cijenu, odgovor je bio vrlo jednostavan i iskren: “Prodajemo lokaciju.”

Zanimljiva je to poslovna filozofija. Očito danas, osim okusa čokolade, vanilije ili pistacije, postoji i poseban okus – lokacija. Možda uskoro uz kuglicu sladoleda dobijemo i dodatnu stavku na računu za pogled na staru gradsku jezgru.

Treća pak prodaje brend. I to je također činjenica – taj brend sladoleda poznat je ne samo u Hrvatskoj nego i šire, pa dio kupaca dolazi upravo zbog imena koje stoji iza proizvoda.

Neke od njih nude zanimljive dodatke, posebne kombinacije i drugačiji način prezentacije.

Ali kada sve zbrojimo, ostaje jedna jednostavna činjenica: svi oni prodaju isti proizvod. Netko ga malo bolje ukrasi, netko ga posluži na atraktivniji način, netko mu doda poznato ime ili priču, ali u konačnici – to je i dalje sladoled.

O sladoledima i apsurdima s kojima smo se susretali kada je riječ o cijenama već smo pisali. Kao što smo već naveli, marža je među najvećima upravo u ugostiteljstvu, posebno kada govorimo o sladoledarnicama i slastičarnicama.

Naravno da svaki posao mora imati zaradu i nitko ne očekuje da netko radi bez računice. Ali postoji trenutak kada se kupac počinje pitati plaća li proizvod ili priču koja mu se pokušava prodati.

Turistima se može prodati svakakva priča. Može im se objasniti da ne plaćaju samo sladoled nego i doživljaj, atmosferu i lokaciju.

Ali nemojmo se zezati – domaćima ne možete prodati lokaciju. Oni su na ovoj lokaciji puno duže nego vi. Oni pamte što je ovdje bilo prije, kako je prostor izgledao i što je nekada značio.

A upravo na mjestu gdje je danas nova sladoledarnica prije dvadesetak godina bila je pekara. Pekara u kojoj su se prodavala najmekša topla peciva i kruh. Sve je bilo svježe i s ljubavlju pripremljeno, a cijene su bile maksimalno pristupačne.

Možda ne tražimo uvijek još jednu sladoledarnicu.

Možda bismo ponekad radije vratili nešto što je imalo miris, toplinu i svoju priču.

Jer sladoled se pojede za nekoliko minuta.

Ali mjesta koja su imala svoju dušu puno je teže ponovno pronaći.