Temu prodaje “konavoske” cipele za 17 eura, pa konavoski vez ne može ugroziti običan otisak

Objava o navodnoj konavoskoj obući na kineskoj platformi izazvala je brojne reakcije. Dok su jedni ogorčeni zbog kopiranja tradicije, poznavateljica baštine smatra da je prava vrijednost konavoskog veza puno dublja od nekoliko rombova i ukrasnih motiva.

Dovoljna je bila jedna fotografija objavljena u Facebook grupi “Zavazda Konavle” da se među Konavljanima rasplamsa rasprava o tradiciji, autentičnosti i granici između baštine i masovne proizvodnje.

Na popularnoj kineskoj platformi Temu pojavio se, naime, par cipela koje su neki članovi grupe odmah povezali s konavoskom tradicijskom obućom. Ubrzo su se javili i drugi korisnici koji su primijetili proizvode s motivima nalik konavoskom vezu, a rasprava je otvorila pitanje koje se posljednjih godina sve češće postavlja – što se događa kada tradicionalni motivi završe na globalnim internetskim platformama?

Dok su jedni upozoravali na obezvrjeđivanje domaće tradicije, drugi su cijelu priču doživjeli znatno opuštenije. No, prema riječima Antonije Rusković Radonić, voditeljice Udruge prijatelja konavoske baštine i dugogodišnje poznavateljice konavoske kulturne baštine, razloga za paniku nema.

“Konavoski vez nije nekoliko rombova i zubaca”

Prva reakcija bila joj je – smijeh.

„Meni je to zapravo zbilja smiješno. Ono što mnogi smatraju konavoskim motivima – mali rombovi, cvjetići, zupci i slični elementi – pojavljuju se od Ukrajine i Rumunjske pa sve do Afrike, Kine i tradicije američkih starosjedilaca. Ti oblici nisu ekskluzivno konavoski“, objašnjava.

Dodaje kako se vrijednost konavoskog veza ne krije u pojedinom motivu, nego u sustavu značenja koji stoji iza njega.

„Ono što konavoski vez čini konavoskim nije sam vizualni dojam. To je način na koji su motivi složeni, način na koji su vezeni i poruka koju prenose. Kad se zadržimo samo na površini i gledamo nekoliko geometrijskih oblika, potpuno propuštamo razumjeti što konavoski vez zapravo jest.“

Nije problem što netko kopira motiv, problem je kad zaboravimo priču

Rusković Radonić smatra da se u ovom slučaju ne radi o krađi identiteta niti o ozbiljnoj prijetnji baštini.

„Ovo je slobodan svijet. U trenutku kada se konavoski vez koristi samo kao površni ukrasni motiv, on zapravo gubi svoju bit i svoju vrijednost. Zato me ovakve stvari ne zabrinjavaju.“

Kako bi objasnila svoju tezu, navodi primjer tradicionalnog veza iz različitih zemalja.

„Dovoljno je pogledati vezove iz Ukrajine, Rumunjske ili Libanona. Na prvi pogled mnogi od njih izgledaju vrlo slično. Ali ono što ih razlikuje nije samo izgled, nego način izrade, značenje i pravila prema kojima su nastali.“

U konavoskom vezu ništa nije slučajno

Za one koji ga nikada nisu izrađivali, kaže, teško je razumjeti koliko je taj sustav složen.

„Konavoski vez je zapravo jedan veliki vizualni jezik. Nije nastao iz dekoracije, nego iz načina izrade.“

Objašnjava kako su nekada čak i brojevi prema kojima se vezlo imali svoje značenje.

„Vezovi koji se rade po neparnim brojevima bili su namijenjeni mladim djevojkama, svečanostima i mladim ženama. Oni rađeni po parnim brojevima povezivali su se sa starijim ženama, korotom ili svakodnevnom uporabom. Kad ih okrenete na drugu stranu, dobivate potpuno drukčije motive. To je jedan nevjerojatno složen i bogat sustav značenja.“

Upravo zato smatra da nekoliko otisnutih geometrijskih elemenata na cipelama ne može ugroziti stoljećima građenu tradiciju.

“Temu ne može ugroziti konavoski vez”

Iako su mnogi cijelu priču doživjeli kao dokaz da je konavoska baština stigla do svjetskog tržišta, ona upozorava da možda polazimo od pogrešne pretpostavke.

„Nisam sigurna da su uopće imali konavoski vez kao inspiraciju. Riječ je o vrlo jednostavnim geometrijskim oblicima koji postoje posvuda. Iskreno, ja ih ne bih ni povezivala s konavoskim vezom jer je to na neki način degradiranje njegove stvarne vrijednosti.“

Zato vjeruje da najveća opasnost za baštinu ne dolazi iz kineskih tvornica.

„Ja ne vjerujem da konavoski vez može ugroziti ovakvo površno kopiranje ili tiskanje motiva. Njega može ugroziti samo to što o njemu ne pričamo.“

Prava lekcija krije se negdje drugdje

Ako ova priča ima pozitivnu stranu, onda je to činjenica da je ponovno otvorila razgovor o kulturnoj baštini.

„Trebali bismo biti svjesniji vrijednosti vlastite baštine, ne samo konavoske nego i dubrovačke, primorske i otočne. Imamo golemo bogatstvo motiva, znanja i tradicije koje se može koristiti u modi, dizajnu i suvremenim vizualnim komunikacijama.“

Problem, smatra, nije u tome što drugi koriste slične motive.

„Često mislimo da je ono što dolazi izvana ljepše i vrijednije. A zapravo vrlo često imamo nešto puno bogatije i zanimljivije pred sobom.“

Zato priča o “konavoskim” cipelama s Temua možda i nije priča o kineskoj platformi, nego podsjetnik da je najveća odgovornost za očuvanje baštine i dalje na nama samima. Jer tradiciju neće sačuvati ni algoritmi ni internetske trgovine, nego ljudi koji je poznaju, razumiju i prenose dalje.