Egorcist Dalić, stučnjaci iz Donje Vukojebičinje, ‘istošeni Ronaldo i Modrić’, triput skuplji protivnik…

Prošli smo skupinu s dvije pobjede, ali i dalje ‘imamo sreće’, Gana se ‘čuvala’, igramo u grču, Dalić je ‘pogodio’ sa sastavom, opet ne valjamo u velikom dijelu javnosti….

Znamo da imamo osvjedočene neprijatelje Hrvatske koji to i ne skrivaju, prave neprijatelje koji su plaćeni po medijima širiti negativni narativ o Hrvatskoj i Hrvatima, blate i unizuju sve što vrijedi, a hrvatska reprezentacija im je crvena krpa, dabogda sve izgubili, trn u oku, jer objedinjuje sve na što smo ponosni, domoljublje, vjeru i uspjeh na svjetskoj razini, zajedništvo kojim  na najbolji način povezuje domovinsku i iseljenu Hrvatsku.

Ono što nije uputno za reći na državnoj televiziji – Izbornik Zlatko Dalić je već devetu godinu pravi egzorcist, istjeruje te zle duhove koji podivljaju čim je Hrvatska uspješna, kad zadivljuje svijet. Možemo te zloduhe i poimence nabrajati, nema smisla, nek se guše u nemoći i bijesu.

Od svih silnih ‘stručnih analitičara’, ‘stručnjaka’ i vrsnih trenera od NK Prepuštovca do NK Donje Vukojebičine, svih koji po medijima i ‘stručnim podcastima’ dijele obilato savjete Daliću, kritiziraju i seciraju svaki njegov potez i nude briljantna rješenja tipa ‘treba čuvati Kanea” ili “trebamo igrati brže, okomitije i opasnije”, trebamo se riješiti Modrića i Perišića, ili morao je zvati mišonju i pišonju, od svih njih nađite mi jednog, samo jednog, koji je sugerirao da bi protiv Gane vrijedilo staviti Nikolu Vlašića na desno krilo, a od Ivana Perišića dobiti savršenog lijevog beka. Slobodno napišite ime tog jednog u komentarima.

Hrvatska je već zaslužila Trofej fair-play, i više od toga. Odigrali smo viteški, časno, bez kalkulacija i izabrali križni put najtežim dijelom ždrijeba. Gospodski smo otrpjeli VAR prijevaru s ponovljenim kaznenim udarcem protiv Engleza i tumačenje kod pogotka Gane iz evidentnog zaleđa.

Ne trebaju nam nikakve prognoze protiv Portugala, osim činjeničnih – vrhunski izbornik Martinez vodi momčad vrijedniju od milijardu eura, triput skuplju od Dalićeve, momčad s opravdanim ambicijama za titulu svjetskih prvaka.

Samo, molim, bez potcjenjivanja “istrošenog” i “nemoćnog” Ronalda, kao i Luke Modrića, jednog od najvećih sportaša, ne samo nogometaša, 21. stoljeća, koji unatoč svim miljardama, rekordima i svjetskom glamouru i dalje dnevno radi 1000 trbušnjaka, podredio se i daje najbolje od sebe da bi bio najbolji za svoju momčad i za svoj narod, za svoj Portugal, kao što to naš Luka radi za svoju Hrvatsku.

Koja je najbitnija razlika između Ronalda i Luke Modrića? Najslikovitije – kad je Luka osvojio Zlatnu loptu 2018. u konkurenciji Ronalda i Messija, njegov donedavni suigrač Ronaldo, kao ni drugi egotriper Messi, nisu željeli nazočiti Lukinom svečanom činu u Parizu.

Nekako sam siguran da je poredak tada bio drukčiji: 1. Ronaldo, 2. Modrić, da bi Luka došao čestitati smo suigraču iz Reala za kojeg je kreirao na desetke golova.

Foto FaH