Dubrovački branitelj Vicko Kitin: “Moja poruka mladima je samo neka ne mrze, ali neka nikada ne zaborave”

Povodom obilježavanja 34. obljetnice oslobođenja Rijeke dubrovačke i deblokade Grada Dubrovnika razgovarali smo s dubrovačkim braniteljem Vickom Kitinom koji je sudjelovao u obrani grada s nepunih 20 godina.

„Već dvadesetak dana prije dolazile su do nas vijesti da je naša vojska krenula u pravcu Neuma i Stona. Vladalo je pozitivno ozračje. Prvi put smo imali osjećaj da nismo zapostavljeni i da više nismo u podređenom položaju. U gradu se osjećao optimizam jer smo znali da se nešto događa i da ćemo uspjeti, ili barem pokušati, napraviti ono što se na kraju i dogodilo — deblokada grada. Mi iz Sustjepana okupljali smo se tamo gdje se radi novi starački dom. Tu smo se sastajali i dogovarali. Uglavnom smo bili mladi ljudi i, iskreno, jedva smo čekali krenuti naprijed“, prisjetio se Kitin.

Govoreći o samom početku akcije i borbama koje su uslijedile, kaže kako su svi bili svjesni što ih čeka, no da su bili  spremni učiniti sve za slobodu grada.

„Krenuli smo srcem i željom. Bili smo spremni na ono što nas je čekalo gore. A bilo je pakleno. Puno naših suboraca je poginulo, bilo je dosta ranjenih, bilo je teških trenutaka i povlačenja. Ali nakon svega što smo proživjeli dok je grad bio u okruženju, bili smo spremni na sve kada smo krenuli naprijed. I danas se sjetim tih prijatelja… Ja sam godište ’70., a 90 posto tih ljudi bilo je rođeno između ’68. i ’71. Svi ti poginuli bili su ili rođaci ili prijatelji iz razreda, ili susjedi. Osjeća se jako puno tuge, ali naravno i ponosa. Kad se sjetiš svih tih mladića i svih civila koji su poginuli, teško je to opisati. Ali opet, dobili smo državu. Izborili smo je sami jer nam je nitko nije poklonio“, rekao je.

Posebno je istaknuo kako su obranu Dubrovnika iznijeli vrlo mladi ljudi, od kojih mnogi tada nisu bili ni punoljetni.

„Kad je počeo rat nisam imao ni punih 20 godina, a bilo je dosta i mlađih od mene. Bilo je momaka koji su sa 16 ili 17 godina uzeli pušku. To svi u gradu znaju. Ne želim nikoga posebno izdvajati, ali mi smo doslovno bili djeca — barem 90 posto nas. Mislim da je upravo ta dubrovačka mladost iznijela sve to na svojim leđima. Naravno, čast svim ljudima sa strane koji su došli pomoći. Ne smijemo nikoga zaboraviti, od Sinjana do svih brigada koje su bile ovdje. Ali Dubrovnik su obranili i deblokirali mladići iz grada, uz pomoć ljudi koji su došli sa strane“, istaknuo je Kitin.

Prisjećajući se ratnih dana, naglasio je i veliko zajedništvo među suborcima koje traje i danas.

„Bilo je veliko zajedništvo, vjerujte mi. I danas su to velika prijateljstva. Tu ima i kumstava i svega.“

Na kraju je mladim generacijama poslao važnu poruku.

„Bolje da mladi nikada ne osjete ono što smo mi prošli. Neka žive u miru i sreći. Svi danas imamo djecu i bolje je da ne znaju kako je to izgledalo.

Moja poruka mladima je samo neka ne mrze, ali neka nikada ne zaborave. Neka znaju da je bilo ljudi koji su tada rekli da ćemo se braniti. Obranili smo grad i darovali im slobodu, a mržnja ne vodi nigdje“, poručio je Vicko Kitin.