DRUGI BACAJU BRAŠNO I OPIJAJU SE, ONI ČUVAJU TRADICIJU Maturanti na zadnji dan škole uplovili sa stilom

Ako ste mislili da će i maturanti s otoka Korčule zadnji dan škole provesti opijajući se, gađajući se brašnom i ludovanjem po gradu i otoku – varate se! Na tzv. norijadu nisu došli ni autom, ni pješke, već sa stilom, uplovili su sa 137 godina starim leutom!

Maturanti Srednje škole Petra Šegedina iz Korčule, smjer elektrotehničar, odlučili su se na neuobičajeni scenarij koji se teško može nadmašiti! Iz Prigradice, povijesnog naselja na sjeverozapadnom dijelu otoka, krenuli su u četiri sata ujutro. Iskoristili su mirno more i lagano zaplovili prema Korčuli kako bi posljednji dan škole pretvorili u uspomenu koju će pamtiti cijeli život. Kako doznajemo od Sunčane Žaknić, u Uvalu Luka, odnosno u Port9 sretno su akoštali oko 7 sati! Taman da pristanu, privežu stari leut i stignu na prvi sat! Odnosno – na zadnji sat!

Prekrasni, veliki, stari i očuvali leut vlasnik je obitelji Petković Gigo iz Prigradice (Blata). Kako nam otkriva Andrijana Petković, majka maturanta Marinka Petkovića koji se dosjetio ove genijalne ideje, leut je izgrađen davne 1889. godine. Izgrađen je u Korčuli, a rad je glasovitih korčulanskih brodograditelja braće Sessa.

„Prvi vlasnik leuta bio je Marinkov bižidida Antun Petković Gigo. Naslijedio ga je njegov sin Bartul, nakon njega moj svekar Antun, a potom moj suprug Bartul čiji je leut i danas. Vlasnici su do sad bili Antun, Bartul, Antun i Bartul“, ponosno Andrijana objašnjava obiteljsku lozu.

Bartul i Andrijana imaju dva sina, a stariji se, logično, zove Antun. Međutim, Antuna ne zanimaju more i brodovi, ima neke druge afinitete i hobije, kako nam otkriva njegova majka. Zato je Marinko zaluđen sa svime što pod morem i od mora živi i to od malih nogu.

„Obožava more, neki dan me probudio usred noći jer je uhvatio cipla u mandraću, donio ga je da ga pripremim za ručak“, kroz smijeh nam prepričava.

Marinko leut tek treba zaslužiti, nije to mala stvar! Čak 137 godina stari leut ima priču, povijest, ali i pedigre zabilježen u službenim papirima u kojima su zapisani svi vlasnici. U papirima je zapisano i prvo ime broda – „Zahvaljujem tebi, Bože“. S godinama se ime skratilo pa se povijesni leut danas zove – „Zahvaljujem“.

No, sudeći prema pažnji i umijeću s kojima je maturant Marinko, inače uskoro 18-godišnjak, doplovio do Korčule i akoštao se uz rivu, bit će dostojan nasljednik loze Petković Gigo. Marinko je i odličan učenik, početkom ožujka osvojio je 1. mjesto na Međužupanijskom izlučnom natjecanju u disciplini Električne instalacije u sklopu WorldSkills Croatia natjecanja s čime je osigurao i nastup na Državnom natjecanju! Osim toga, Marinko je za ekipu, svi ga obožavaju.

„Jutros su njegovi prijatelji iz Korčule došli taksijem u Prigradicu oko 3 i po’, u četiri su isplovili! Odavala je cila vala od njihovog smijeha! Poslijepodne se vraćaju u Prigradicu gdje će nastaviti s feštom jer Marinko slavi 18. rođendan!“, pohvalila se ponosna majka.

I ima na što biti ponosna, a i zahvalna Bogu, kako kaže ime broda. U vremenima kad se često mlade optužuje da ih nije briga za tradiciju te da samo bulje u ekrane, ova mala otočna scena pokazala je upravo suprotno. Jutros su u Port9 privlačili poglede prolaznika, a prizor je više podsjećao na dolazak neke stare pomorske posade nego na klasičnu norijadu. Izgeldali su poput Vikinga, zaključila je Sunčana.

Viknizima nisu trebali ni brašno ni neredi kako bi ostavili dojam. Dosta je malo ljubavi prema moru i Dalmaciji te još malo vještine za upravljanje leutom i nekoliko dobrih prijatelja.

Momci, neka vam je sa srećom!

Foto: Sunčana Žaknić, SŠ Petra Šegedina, privatni album