DA SE NE PONOVI DRNIŠ Na jugu Hrvatske dosta je ljudi pod mjerama opreza, što to znači

Nakon brutalnog ubojstva u Drnišu, u javnosti se ponovno otvorilo pitanje mjera opreza koje sudovi i državno odvjetništvo mogu izreći osobama za koje postoji opasnost da bi mogle ponoviti nasilje ili utjecati na žrtve i svjedoke. Upravo se na te institute posljednjih dana često pozivaju građani i stručnjaci, pitajući jesu li sustav i zakonski mehanizmi dovoljno iskorišteni u slučajevima nasilja.

Mjere opreza u hrvatskom pravosuđu propisane su Zakonom o kaznenom postupku i određuju se kao blaža alternativa istražnom zatvoru. Sud ili državni odvjetnik mogu ih izreći kada postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, utjecaja na svjedoke ili bijega osumnjičenika, ali procijene da pritvor nije nužan.

Među najčešćim mjerama su zabrana približavanja određenoj osobi, zabrana održavanja kontakta, zabrana napuštanja mjesta boravišta, obveza redovitog javljanja policiji te privremeno oduzimanje putnih isprava ili vozačke dozvole.

Neslužbeno doznajemo kako je na području Dubrovačko-neretvanske županije velik broj osoba pod nekom vrstom mjera opreza. U najvećem broju slučajeva riječ je o zabranama prilaska i kontakta zbog obiteljskog nasilja, prijetnji ili narušenih partnerskih odnosa. Policija i sudovi takve mjere izriču kako bi se žrtvu zaštitilo već u ranoj fazi postupka.

Prema podacima i tumačenjima Ministarstva unutarnjih poslova, policija u hitnim slučajevima može odmah izreći privremenu mjeru zabrane približavanja ili kontakta i to na rok do osam dana, dok sud naknadno odlučuje o daljnjim mjerama.

Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na osobe koje su već odslužile zatvorsku kaznu za nasilna kaznena djela, uključujući ubojstva. Nakon izlaska iz zatvora takve osobe u pravilu više nisu pod mjerama opreza iz kaznenog postupka jer je postupak pravomoćno završen. Međutim, sud može izreći sigurnosne mjere poput zabrane približavanja, psihosocijalnog tretmana ili zaštitnog nadzora nakon odsluženja kazne, ako procijeni da i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

Tako primjerice hrvatski Kazneni zakon poznaje institut zaštitnog nadzora, koji se može provoditi nakon izlaska iz zatvora, a nadzor provodi probacijska služba. Sud tada može odrediti obvezu redovitog javljanja probacijskom službeniku, zabranu kontakata, obvezu liječenja, zabranu napuštanja mjesta boravišta i druge mjere.

Kod težih nasilnih kaznenih djela, među kojima su i ubojstva, sud može odrediti zaštitni nadzor nakon punog izvršenja kazne zatvora, osobito ako procijeni da postoji opasnost od ponavljanja djela. Međutim, zakon izričito kaže da sud može odlučiti i da se nadzor ne provodi ako smatra da nema opasnosti od ponavljanja nasilja.