Ali mama, zašto? “Zato što sam ti ja tako rekla!”. Danas razumijem te riječi…

Tek kad postanemo roditelji, shvatimo svoje mame: “Mentalno sam joj rekla – oprosti”

Koliko smo puta kao djeca prevrnuli očima na mamine rečenice, uvjereni da nas ne razumiju? Koliko nam je puta njezino „zato što sam ti ja tako rekla“ zvučalo kao najnepravedniji odgovor na svijetu?

A onda odrastemo. Postanemo roditelji. I odjednom shvatimo da su mnoge stvari koje su naše mame radile bile daleko više od običnih svakodnevnih obveza. Bile su to male, tihe žrtve koje tada nismo ni primjećivali.

Upravo o tome iskreno i emotivno govori Antonela Zagorc, prisjećajući se odnosa sa svojom majkom sada kada je i sama mama. Kroz smijeh, umor i zahvalnost priznaje kako danas puno bolje razumije sve ono što je njezina mama prolazila – i koliko su majke zapravo tihe heroine svakodnevice.

“Zato!” danas zvuči sasvim opravdano

Jedna od rečenica koju je kao djevojčica najviše osporavala danas joj, priznaje, zvuči potpuno drugačije.

„Mamina rečenica na koju sam najčešće kolutala očima kao klinka, a danas bih je i ja rado nekad iskoristila, definitivno je ona: ‘Zato što sam ti ja tako rekla’. Kao djetetu mi je to zvučalo kao najgori mogući argument na svijetu, a danas mi to stvarno zvuči kao sasvim solidna pedagoška metoda, pogotovo kad je devet navečer i djeca pregovaraju kao odvjetnici“, kroz smijeh govori Antonela.

Iza te duhovite usporedbe krije se ono što mnogi roditelji dobro poznaju – beskrajna svakodnevna iscrpljenost i pokušaj da se između obveza, odgoja i emocija ipak sve drži pod kontrolom.

Tek kao mama shvatila je koliko su majke zapravo jake

Antonela kaže kako je tek nakon što je i sama postala majka shvatila koliko posla mame odrađuju neprimjetno, bez očekivanja pohvale ili priznanja.

„Shvatila sam koliko zapravo mame posla odrađuju u tišini, što djeca uopće ne vide. I ne trude se da to itko vidi, niti to naglašavaju na sva zvona. Jednostavno smatraju da je to dio njihove obveze čim postanu mame“, kaže.

Upravo zbog toga danas na svoju majku gleda potpuno drugačijim očima. „Mislim da sam joj u tim trenucima mentalno rekla – oprosti, jer sam ponekad vjerojatno tražila puno više nego što je bilo u njezinim mogućnostima.“

“Svaka mama ima svoj nevidljivi plašt supermoći”

Govoreći o svojoj mami, Antonela posebno ističe jednu stvar kojoj se danas najviše divi – sposobnost da sve drži pod kontrolom čak i kada je teško. „Mislim da je ta sposobnost da sve drži pod kontrolom, a da pritom ne izgleda kao da se raspada, supermoć svake mame“, govori.

Dodaje kako danas potpuno razumije simboliku čestih objava za Majčin dan u kojima se majke uspoređuju sa superherojima. „Mislim da svaka mama ima taj nevidljivi plašt jer definitivno nije lako i nije jednostavan posao, ali je najljepši posao na svijetu.“

Tek sada, kada joj djeca navečer zaspu, a njezin dan još nije gotov, prisjeća se koliko je njezina majka zapravo bila umorna – i koliko toga kao dijete nije mogla razumjeti.

„Moja mama je stalno bila umorna zato što je mene trebalo vozati na treninge dva puta dnevno i morala je raditi nekoliko poslova da bi mi to mogla omogućiti. Ja tada toga nisam bila svjesna, a ni ona nije željela da budem“, iskreno priznaje.

Danas, kaže, često se upravo tih trenutaka sjeti dok nakon uspavljivanja djece još slaže rublje, pere suđe ili posprema kuću.

“Mama, hvala ti za sve”

Na kraju, kada bi svojoj majci danas mogla poslati samo jednu kratku poruku – ne bi to bile velike riječi. „Definitivno bi to bio jedan dugi zagrljaj i kratka poruka u kojoj bi pisalo: ‘Mama, hvala ti za sve’.“

I možda upravo u toj jednostavnoj rečenici stane sve ono što kao djeca često ne znamo izgovoriti na vrijeme. Jer mnoge stvari o svojim majkama shvatimo tek onda kada i sami postanemo roditelji – kada osjetimo umor koji skrivaju, brigu koju ne pokazuju i ljubav koja se najčešće vidi upravo u onim malim, tihim stvarima koje su svakodnevno činile za nas.