Počast Grada najmlađim žrtvama Domovinskog rata: ‘Njihova imena ne smiju biti zaboravljena’ (FOTO)

Svečano je predstavljeno Spomen obilježja za djecu poginulu u Domovinskom ratu u Dubrovniku. Uz prisustvo roditelja poginule djece, prigodnim su se riječima obratili predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i predsjednica Udruge Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije Marija Lukšić.

Gradonačelnik Franković istaknuo je kako Dubrovnik danas ne stoji samo pred spomenikom, nego pred vlastitom savješću i odgovornošću prema budućim generacijama.

“Kao gradonačelnik Dubrovnika, ali prije svega kao čovjek i roditelj, vjerujem da nijedna rana nije toliko duboka kao ona kada roditelj izgubi svoje dijete. Takvu bol nitko ne može izliječiti. Ali ono što možemo i moramo učiniti jest nikada ne dopustiti zaboravu. Ovaj grad zna što znači patnja. Zna što znači biti napadnut samo zato što postojiš. Ali Dubrovnik je pokazao i nešto drugo – pokazao je snagu, dostojanstvo i vjeru u slobodu. Zato danas, predstavljajući ovaj spomenik, ne govorimo samo o smrti. Govorimo o vrijednosti života. Govorimo o miru. Govorimo o Hrvatskoj koja je izborena velikom žrtvom i o generacijama koje moraju znati istinu. Naša je obveza govoriti istinu dostojanstveno – bez mržnje, ali i bez zaborava. Jer narod koji zaboravi vlastitu prošlost riskira izgubiti i svoju budućnost. Imena djece poginule u Domovinskom ratu ostat će trajno upisana u povijest Dubrovnika i Hrvatske. Ovaj grad ih nikada neće zaboraviti.”, kazao je gradonačelnik Franković.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je kako spomenik svjedoči o cijeni hrvatske slobode.

“Ovaj simbol slomljenih olovaka, izgubljenih života i prekinutih djetinjstava podsjeća nas u kakvim je teškim okolnostima nastala slobodna i suvremena Hrvatska. Slobodna i suvremena Hrvatska nastala je na temelju Domovinskog rata – obrambenog, pravednog i pobjedničkog rata koji je Hrvatskoj donio slobodu i demokraciju. Zato je Vlada Republike Hrvatske, zajedno s Hrvatskim saborom, prošle godine donijela odluku da 3. svibnja bude spomendan na svu poginulu djecu u Domovinskom ratu. Vaša djeca, koja su prerano otišla prije više od trideset godina, ostaju trajno u našim srcima. Ona, kao i sve druge žrtve Domovinskog rata, obvezuju nas da se sustavno brinemo o stradalnicima Domovinskog rata, o hrvatskim braniteljima i o suvremenoj hrvatskoj povijesti, kako bi nove generacije znale zašto danas žive u miru i slobodi. A sloboda je simbol Dubrovnika. Zato nema nikakve dvojbe da će i ovaj spomenik i vaša žrtva ostati trajni dio kulture sjećanja ovoga grada – grada Republike, grada diplomacije i slobode.”, kazao je Plenković.

Akademski kipar i jedan od autora spomenika Dalibor Stošić govorio je o simbolici umjetničkog rješenja.

“Dijete uzme olovku i svijet odmah postane u bojama. Ovdje je bilo petnaestero djece. Petnaest ruku, petnaest pogleda, petnaest svjetova koji su tek počeli otkrivati svoje boje. Zato ovdje stoje olovke. Ne znakovi rata, ne mačevi, topovi ili zastave, nego olovke – simbol djetinjstva. Ali te su olovke slomljene. Na mjestu njihova loma nalazi se vječni korten čelik – metal koji polako ostavlja trag boje, poput rane koja tiho krvari, poput sjećanja koje ne pristaje nestati. I zato ovdje boja više nije samo boja. Svaka boja nosi jedno ime. Svaka boja nosi jednu tišinu. Svaka boja nosi jedan nedovršeni život. Petnaest slomljenih olovaka za petnaestero djece koja više ne mogu crtati, ali čije boje Dubrovnik nikada neće zaboraviti.”, kazao je Stošić.

Predsjednica Udruga Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije Marija Lukšić obratila se u ime roditelja poginule djece.

“Kao majka poginulog djeteta znam da vrijeme ne briše bol. Nauči čovjeka živjeti s njom, ali je ne odnosi. Postoje rane koje ne zacjeljuju, nego se nauče nositi – dostojanstveno, tiho i s vjerom da žrtva naše djece nikada neće biti zaboravljena. Danas ne otkrivamo samo spomenik. Danas podižemo trajni znak istine. Znak da su djeca stradala samo zato što su bila hrvatska djeca; zato što su živjela u svojim kućama, išla u škole, igrala se u dvorištima i sanjala svoje male dječje snove. Svibanj, proljeće, mjesec života, mirisa i novih početaka – za mnoge je hrvatske obitelji postao mjesec najtežih sjećanja. Upravo je svibanj bio jedan od najkrvavijih mjeseci za našu djecu tijekom Domovinskog rata. Dok su druga djeca u svijetu crtala proljeće, naša su djeca učila što znače sirene, podrumi, skloništa i rastanci. Zato ovaj spomenik nije samo mjesto tuge. On mora biti i mjesto opomene – da se ne zaboravi i ne ponovi”, kazala je Lukšić.

Tijekom Domovinskog rata u Dubrovniku je ugašeno 15 mladih života. Živote su izgubili Andrea Banović, Nikolina Banović, Đuro Bokun, Marija Burum, Hrvoje Gunjina, Katarina Gunjina, Romano Kralj, Luka Lukšić, Šimo Matković, Dolores Paskojević, Vlaho Rakidžija, Tonči Skočko, Maris Šaban, Maro Šaban i Miho Tomčić.