Znate li što je “župska bolest”, zašto nosi ime po mjestu u blizini Dubrovnika i kako su se na Šipanu posvađali zbog toga

U Saloči od zrcala Vedran Benić održao je intrigantno predavanje o zanimljivoj povijesti dubrovačke medicine. Kroz predavanje je spomenuo fenomen o „župskoj bolesti“ i nesporazumima na Šipanu, a publika je otputovala u vrijeme kada su se znanost i ljudska sudbina isprepletale na nevjerojatne načine.

Sve je počelo 1818. godine dolaskom austrijskog cara Franje I. u Dubrovnik. Iako je njegov posjet bio politički, car je u svoj dnevnik zapisivao vrlo sočne detalje o tadašnjem zdravstvu. Obilazeći bolnicu „Domus Christi“, lukavi vladar primijetio je da su kreveti uređeni samo zbog njega. Ono što ga je najviše šokiralo bila je sloboda bolesnika – čak i oni sa zaraznim bolestima šetali su Gradom bez nadzora jer nije bilo dovoljno osoblja. Carev zaključak bio je kratak i jasan: Dubrovčani su religiozni, ali ne baš ćudoredni ljudi.

Istina o „župskoj bolesti“ i šipanskom „razvratu“

Dugo se vjerovalo da je Župu dubrovačku tada pustošila tuberkuloza, no Benić je pojasnio da se radilo o endemskom sifilisu, poznatom kao „mal di Breno“. Bolest se širila zbog loše higijene i siromaštva, često i bez spolnog kontakta. Posebno je dramatična priča sa Šipana iz 1840. godine, gdje je izbila prava panika zbog navodnog „razvrata“. Zapravo se radilo o tragičnoj liječničkoj pogrešci: liječnik Nikola Pinelli nenamjerno je zarazio desetke djece i njihove obitelji tijekom cijepljenja protiv boginja, koristeći materijal zaraženog djeteta. Kako su simptomi nalikovali klasičnom sifilisu, susjedi su se međusobno optuživali za nevjeru, ne znajući da je za sve kriva nesretna medicinska okolnost.

Dok su jedni patili od epidemija, drugi su u ljekarnama pretresali gradske novosti. Ljekarna Rafa Šarića bila je centar ogovaranja, a u Gradu se pričalo da kod njega ima svega, pa čak i lijekova. Na policama su se, uz ozbiljne pripravke, mogli naći sapuni za bijelu put i karamele za probavu, što pokazuje da je briga o izgledu i tada bila važna.

Prva operacija pod narkozom i duhovi prošlosti

Dubrovnik je u to vrijeme pratio svjetske trendove. Samo nekoliko mjeseci nakon što je u Bostonu izvedena prva operacija pod narkozom, sličan zahvat odrađen je i u Dubrovniku 1847. godine. Uz pomoć posebnog uređaja koji je izumio dr. Pinelli, mlada pacijentica operirana je bez boli, što je bio ogroman trijumf tadašnje kirurgije.

Predavanje je završilo sjetnim pričama o nekadašnjim „zakloništima za umobolne“ i legendarnim gradskim likovima poput Mata Mumije. Njegove anegdote nasmijale su dvoranu, ali i podsjetile na tanku granicu između genijalnosti i ludila. Vedran Benić uspio je od prašnjavih zapisa stvoriti priču koja nam je približila duh starog Dubrovnika, njegove strahove, ali i nevjerojatan smisao za humor u teškim vremenima.