Djeca i mladi u virtualnom svijetu: Koliko lajkova dobiješ, toliko i vrijediš

“Svaka promjena je signal”: Martina Jerinić Njirić otkrila kako prepoznati da dijete treba pomoć

Djeca danas odrastaju u svijetu koji nikada nije bio brži, glasniji i zahtjevniji. Između školskih obveza, društvenih mreža, uspoređivanja s drugima i očekivanja okoline, mnogi mladi svakodnevno nose teret koji odrasli često ne primijete na vrijeme.

Anksioznost, nesigurnost, povlačenje i osjećaj usamljenosti postaju sve češći problemi među djecom i adolescentima, a stručnjaci upozoravaju da znakovi upozorenja često postoje puno prije nego što roditelji postanu svjesni da nešto nije u redu.

O tome je govorila Martina Jerinić Njirić, viša stručna suradnica Odjela za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, naglašavajući kako je upravo pravovremeno prepoznavanje problema ključno za mentalno zdravlje djece.

“Djeca svoju vrijednost mjere brojem lajkova”

Jedan od najvećih izazova današnjeg odrastanja dolazi iz digitalnog svijeta.

“Djeca su neprestano izložena idealiziranim životima drugih i često svoju vrijednost mjere brojem lajkova. To se direktno povezuje s porastom anksioznosti i loše slike o sebi”, upozorava Jerinić Njirić.

Društvene mreže, ističe, same po sebi nisu nužno loše. Mogu pomoći u povezivanju, učenju i komunikaciji, ali problem nastaje kada virtualni svijet počne zamjenjivati stvarne odnose.

“Društvene mreže ne smiju zamijeniti stvarne odnose. Djeca trebaju više stvarnog druženja nego online kontakta.”

Upravo konstantna izloženost “savršeno” prikazanim životima drugih kod djece stvara osjećaj da nisu dovoljno dobra, uspješna ili prihvaćena.

Škola kao izvor velikog pritiska

Osim digitalnog svijeta, djeca se svakodnevno suočavaju i s velikim pritiskom školskih očekivanja. “Strah od neuspjeha i potreba za postizanjem visokih rezultata često se manifestiraju kroz glavobolje, nesanicu i umor.”

Iza lošeg raspoloženja ili promjene ponašanja često se krije upravo stres koji odrasli znaju podcijeniti.

Djeca, kaže, često ne znaju verbalizirati svoje emocije pa ih pokazuju kroz fizičke simptome, razdražljivost ili povlačenje. “Ako obitelj nije sigurna luka, dijete nema gdje razviti otpornost”

Obitelj pritom ima presudnu ulogu u emocionalnom razvoju djeteta. “Ako obitelj nije sigurna luka, dijete nema gdje razviti otpornost.”

No upozorava i na drugu krajnost – pretjeranu zaštitu. “S druge strane, pretjerana zaštita također može štetiti razvoju.”

Djeci su potrebni podrška, sigurnost i razumijevanje, ali i prostor da razvijaju samostalnost i emocionalnu otpornost.

Najvažniji znak upozorenja su – promjene

Na pitanje kako roditelji mogu prepoznati da dijete ima problem s mentalnim zdravljem, Jerinić Njirić kaže da su promjene u ponašanju najvažniji alarm.

“Svaka promjena u raspoloženju, navikama ili ponašanju signal je da se nešto događa.”

Posebno upozorava na nekoliko znakova koje roditelji ne bi smjeli ignorirati:

• povlačenje iz društva
• gubitak interesa za aktivnosti koje je dijete prije voljelo
• promjene u apetitu i spavanju
• pad koncentracije i školskog uspjeha
• pojačana razdražljivost ili tuga

“Dijete koje se osamljuje, izbjegava prijatelje ili gubi interes za ono što je voljelo – treba našu pažnju.”

Zašto roditelji često prekasno reagiraju

Mnogi roditelji teško prihvaćaju činjenicu da njihovo dijete možda prolazi kroz emocionalne poteškoće. “Roditelji ponekad ne vide ili ne žele vidjeti problem jer ih prati osjećaj krivnje ili straha.”

Upravo zato važno je reagirati na vrijeme i ne čekati da problem postane ozbiljniji.

Veliku ulogu u ranom prepoznavanju često imaju i škole. “Učitelji su često prvi koji primijete da nešto nije u redu jer djeca provode puno vremena u školi.”

Promjene u koncentraciji, ponašanju ili odnosima s vršnjacima često se prvo vide upravo u školskom okruženju. “Razgovor i pažnja mogu napraviti ogromnu razliku”

Mentalno zdravlje djece tema je o kojoj se danas govori više nego prije, ali stručnjaci upozoravaju da još uvijek mnogi problemi ostaju neprepoznati.

Najvažnije je, poručuje Jerinić Njirić, slušati djecu i ozbiljno shvatiti njihove emocije. “Razgovor i pažnja mogu napraviti veliku razliku – ponekad i spriječiti ozbiljnije probleme.”

Jer iza svake nagle promjene ponašanja često stoji dijete koje ne traži savršene odgovore – nego osjećaj da ga netko vidi, čuje i razumije.