ŽUPAN SASVIM OSOBNO Usisavač mi je prijatelj, kuhača baš i ne. E, da nisam u politici bio bih…

Razgovor s Blažom Pezom pokazuje jednu opušteniju i privatniju stranu župana — čovjeka koji voli večernje šetnje, ne voli rano ustajanje, uživa u usisavanju, ali izbjegava kuhanje. Iako je politika danas njegov životni poziv, iza funkcije stoji osoba koja cijeni jednostavne navike, obitelj, iskren odnos među ljudima i mir svakodnevice u Dubrovniku i Mokošici.

Župan Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo u javnosti je najpoznatiji po političkom angažmanu, projektima i svakodnevnim obvezama koje nosi njegova dužnost. Ipak, iza službenih sastanaka i ozbiljnih tema krije se čovjek koji priznaje da nije jutarnji tip, da alarm mora zazvoniti čak tri puta prije ustajanja te da više voli usisavanje nego kuhanje.

Pezo bez zadrške priznaje kako mu rano ustajanje nije omiljeni dio dana. Buđenje bez alarma za njega gotovo ne postoji. „Definitivno alarm na mobitelu. Mora zazvoniti tri puta da bih ustao“, kaže kroz smijeh.

Nakon toga slijedi obavezna kava, dok čaj nije njegov izbor jer, kako kaže, „oko čaja sve predugo traje“. Doručak najčešće preskače, a trenutno se drži režima prema kojem ne jede ništa prije deset sati.

Jutra su mu rezervirana za mir i sporije razbuđivanje, dok je večer dio dana koji posebno voli.

Večernje šetnje i ljetni dani

Za razliku od jutra, večernji sati puno mu više odgovaraju. Posebno uživa u šetnjama predvečer, a priznaje kako mu je ljeto najdraže godišnje doba upravo zbog dužih i opuštenijih večeri.

„Nisam baš jutarnji tip. Večernji sati su mi idealni za šetnje“, govori Pezo.

Osim šetnji, voli i sportske izazove pa planira sudjelovati i na utrci Pelješki most, gdje se svake godine organizira popularno trčanje. Iako mnogi misle da je most potpuno ravan, kaže kako sudionike često iznenadi blagi uspon koji utrku čini zahtjevnijom nego što izgleda.

Kod kuće nema izgovora za kućanske poslove

Kad se ugase kamere i završi radni dan, župan sudjeluje u svim kućanskim poslovima. Kaže da kod njega nema biranja zadataka. „Usisavanje, ribanje, smeće… sve što žena kaže“, iskreno priznaje.

Posebno zanimljivo, upravo mu je usisavanje postalo najdraži kućanski posao, toliko da danas u njemu čak i uživa. S druge strane, kuhanje pokušava izbjeći kad god može.

Iako zna pripremiti osnovna jela i snaći se uz roštilj, Pezo otvoreno priznaje da kuhanje nikada nije zavolio. Razlog tome dijelom vidi i u činjenici da mu je majka kuharica, pa je kuhinja kod kuće uvijek bila „pokrivena“.

„Roštilj mogu, ali pravo kuhanje nikad nije bilo moj teren“, kaže.

Ipak, dodaje da bi se snašao kada bi trebalo pripremiti ručak za goste, iako bi to za njega bio pravi izazov.

Što ga najviše nervira?

U poslu ga, kaže, najviše može izbaciti iz takta kada se ljudi ne drže dogovora ili pokušavaju negirati ono što je ranije dogovoreno. „Kad netko prizna pogrešku, nikakav problem. Ali kada pokušava izbjeći odgovornost ili tvrdi da nešto nije rekao, to me najviše smeta“, objašnjava.

Da nije političar…

Iako je danas u politici, Pezo otkriva kako je kao dijete imao ozbiljan talent za crtanje. Sudjelovao je u likovnim grupama i profesori su prepoznavali njegov dar, no taj put ipak nije nastavio razvijati. „Možda bih bio umjetnik“, priznaje.

Kao i mnoga djeca, sanjao je i o nogometnoj karijeri, ali je rano shvatio koliko je težak sportski put.

Na pitanje koju bi supermoć volio imati, dao je možda i najneočekivaniji odgovor. Ne bi birao letenje ni nevidljivost, nego sposobnost da ljudima pomogne u teškim trenucima. „Volio bih imati moć da ljude izvučem iz njihovih kriza i dam im volju za nastavak života“, rekao je.