Zašto djeca sve ranije počinju piti i pušiti? Razlozi koji bi trebali zabrinuti svakog roditelja

Rizična ponašanja kod djece ne nastaju preko noći – ona su rezultat kombinacije utjecaja okoline, obitelji i društva. Prevencija počinje u svakodnevnim razgovorima i odnosima.

“Razgovor je najjače oružje koje imamo – i često može spriječiti problem prije nego što nastane”, zaključila je Martina Jerinić Njirić.

Granica između djetinjstva i rizičnog ponašanja sve je tanja. Stručnjaci upozoravaju da djeca već oko desete godine počinju eksperimentirati s cigaretama i alkoholom. Razlozi su kompleksni, ali posljedice mogu biti ozbiljne i dugoročne.

O ovoj temi govorila je Martina Jerinić Njirić, koja upozorava da roditelji često prekasno primijete prve znakove problema.

Sve mlađa djeca dolaze u kontakt s psihoaktivnim tvarima. “S cigaretama i alkoholom djeca eksperimentiraju već oko desete godine, a intenzivnije konzumiranje javlja se između 13. i 17. godine”, istaknula je Martina.

Dostupnost je jedan od ključnih problema. “Iako postoje zabrane, djeca ipak pronalaze način da dođu do alkohola i cigareta.”

Zašto djeca posežu za tim?

Razlozi su brojni, ali neki se posebno izdvajaju. “Na prvom mjestu je radoznalost – žele isprobati nešto novo i vjeruju da im se ništa loše neće dogoditi”, objašnjava Martina Jerinić Njirić.

Velik utjecaj imaju i vršnjaci. “Pritisak vršnjaka i želja za prihvaćanjem često potiču djecu da učine nešto što inače ne bi.”

Tu su i pobuna protiv autoriteta, ali i utjecaj obitelji. “Djeca često oponašaju ponašanje odraslih i alkohol ili cigarete doživljavaju kao simbol odraslosti.”

Konzumacija u ranoj dobi ostavlja ozbiljne posljedice. “Svaka psihoaktivna tvar štetna je za mozak koji se još razvija”, upozorava Martina Jerinić Njirić.

Rizici uključuju:

• oštećenje mozga
  • pad koncentracije i školskog uspjeha
  • razvoj ovisnosti
  • povećan rizik od nasilja i nesreća

“Pušenje često otvara vrata prema drugim drogama, dok alkohol može potaknuti agresivno ponašanje.”

Uloga roditelja – između tolerancije i odgovornosti

Roditelji imaju ključnu ulogu, ali pristupi se razlikuju. “Neki roditelji toleriraju konzumaciju, što može biti opasno jer svaka psihoaktivna tvar utječe na dijete”, kaže Martina Jerinić Njirić.

S druge strane, postoje i oni koji reagiraju na vrijeme. “Brižni roditelji prepoznaju znakove i traže pomoć – i to je pravi put.”

Najvažniji korak je odnos s djetetom. “Ako imamo dobar odnos, dijete će nam se povjeriti i tražiti pomoć”, naglašava Martina Jerinić Njirić.

Ključne mjere uključuju:

• otvorenu komunikaciju
  • jasne granice
  • praćenje društva djeteta
  • edukaciju roditelja

“Granice daju djeci osjećaj sigurnosti, iako ih često pokušavaju pomaknuti.”