Kad knjige pronađu tebe: Aida Hadžić o čitanju, slučajnostima i putovanjima u mašti, ljepšima od stvarnih

Ponekad su najljepše čitateljske priče upravo one neplanirane — uhvaćene između dvije stanice, u žurbi svakodnevice ili na mjestima na kojima ih najmanje očekujemo. Aida Hadžić otkriva jednu takvu iskrenu, nenametljivu ljubav prema knjigama: onu koja ne traži idealne uvjete, nego samo dobru priču i malo vremena.

„Najneobičnije mjesto na kojem sam čitala knjigu u zadnje vrijeme bio je taksi na vrlo kratkoj relaciji“. Nije to bila neka romantična scena iz filma, već čista potreba da dovrši priču koja ju je držala napetom do posljednje stranice. „Bilo je prenapeto i nisam mogla propustiti priliku da je završim, pa makar i u taksiju.“

U toj maloj epizodi krije se suština pravog čitatelja: knjiga ne čeka savršene okolnosti.

Svaka dobra knjiga ostavi trag

Za razliku od čestog pitanja o „knjizi koja mijenja život“, Aida nudi prizemniji, ali možda i istinitiji pogled: „Ne mogu reći da me neka knjiga potpuno promijenila, ali svaka dobra knjiga ostavi svoj trag.“

To nisu nužno dramatične promjene — ponekad je to samo nova misao, drugačija perspektiva ili osjećaj ispunjenosti. „Ne mora to uvijek biti ništa veliko, ali ipak nešto u meni pomakne.“

Posebno izdvaja roman Sestre Blue, koji ju je podsjetio na nešto jednostavno, a često zaboravljeno: „Svi nosimo neizrečene stvari i prebrzo donosimo zaključke o drugima. Trebali bismo imati više nježnosti i više slušati.“

Aida ne bira knjige prema destinacijama — ali zanimljivo, knjige kao da biraju nju.

U Edinburghu se sasvim slučajno našla u pubu nazvanom po Arthuru Conan Doyle-u, autoru Sherlock Holmes. U Dublin je naišla na dom Oscar Wilde, dok ju je u Porto oduševila Livraria Lello — knjižara koja se često povezuje s J. K. Rowling i nastankom svijeta Harry Potter.

„Ne planiram takve stvari, ali nekako me pronađu“, kaže.

Putovanja koja postoje samo u mašti

Iako je obišla stvarne književne lokacije, Aida priznaje da su joj najdraža putovanja ipak ona unutarnja.

„Moram priznati da ne postoji neko konkretno mjesto na koje sam poželjela otputovati isključivo zbog knjige. Možda bih jedino izdvojila Novi Zeland, inspiriran svijetom iz Gospodara prstenova, kao destinaciju koju bih voljela posjetiti. U posljednje vrijeme čitam dosta fantasy romana, trenutačno sam na serijalu A Court of Thorns and Roses, odnosno trećem dijelu Dvora magle i bijesa. Ipak, ta su putovanja više u mojoj mašti nego u stvarnosti — i možda je upravo u tome njihova čar. Sve doživljavam kroz vlastitu viziju, na svoj način. Ponekad pomislim da je čak i bolje što takva mjesta ne postoje, jer bih se vrlo lako poželjela tamo i preseliti.“

Aida Hadžić podsjeća da čitanje ne mora biti spektakularno da bi bilo važno. Ponekad je dovoljno nekoliko stranica u taksiju, slučajni susret s književnom poviješću ili jedna rečenica koja nas tiho promijeni.

A možda je upravo u tome čar — knjige ne traže puno, ali daju više nego što očekujemo.