Danas otvorena vrata umjetnosti: „Dođite i osjetite – to se ne može opisati riječima“

Ako imate dijete koje stalno pleše po kući, pjevuši bez prestanka ili crta po svakoj slobodnoj površini – danas je idealan dan da napravite prvi korak. Umjetnička škola Luke Sorkočevića danas, 14. travnja, od 16 do 19 sati otvara svoja vrata svima koji žele zaviriti u svijet glazbe, plesa i likovne umjetnosti.

A kako taj svijet izgleda iznutra, otkrila nam je pročelnica baletnog odjela, Tea Prkačin – kroz razgovor koji nas je podsjetio da umjetnost nije samo vještina, nego i način života.

„Dvorana koja sjaji kao zlato“

Prvi susret s umjetnošću često se pamti cijeli život. Tako ga pamti i Tea.

„Sjećam se svog prvog ulaska u baletnu dvoranu – meni je ona izgledala kao da je cijela pozlaćena. Danas znam da nije bila takva, ali tada je sjajila. Vjerujem da i djeca danas to osjećaju na isti način“, govori.

Upravo taj prvi dojam – pun pokreta, glazbe i energije – ono je što djecu najčešće oduševi. Bilo da je riječ o baletu, instrumentima ili likovnom izrazu, ulazak u svijet umjetnosti za njih je gotovo čaroban trenutak.

Često se balet doživljava kao stroga i zahtjevna umjetnost, no stvarnost je nešto složenija. „Svaka umjetnost traži talent, ali još više rad. Najteže je djecu naučiti radnim navikama, ali kada jednom otkriju ljepotu onoga što rade – sve se mijenja“, objašnjava Prkačin.

Dodaje kako su počeci najizazovniji – dok djeca uče osnove, držanje, pokret i koncentraciju. No kasnije, kako kaže, dolazi trenutak kada „sve postaje njihovo“.

„Mi ih u početku oblikujemo, ali kasnije ih puštamo da sami rastu.“

Najveća vrijednost: naučiti da možeš sam

U vremenu brzih rješenja i kratke pažnje, umjetničko obrazovanje donosi nešto što je danas rijetkost.

„U umjetnosti nema prečaca. Nitko ne može umjesto tebe odsvirati koncert ili napraviti piruetu. Djeca ovdje nauče da sami mogu postići nešto – i to je možda najvažnija lekcija.“

Upravo ta samostalnost i osjećaj postignuća, ističe, ostaju s djecom cijeli život – bez obzira hoće li se profesionalno baviti umjetnošću ili ne.

Tko se više boji – djeca ili roditelji? Odgovor je jasan – roditelji.

„Djeca su otvorena, zaigrana i znatiželjna. Oni samo žele ući i probati. Roditelji su ti koji više strepe“, kaže kroz osmijeh.

Ipak, naglašava kako nije nužno imati „savršeni talent“ za upis.

„Talent pomaže, ali važna je i želja. Istina je da će nekome biti lakše, nekome teže, ali svako dijete može puno dobiti iz ovog iskustva.“

Neće svi postati profesionalci

Možda i najvažnija poruka odnosi se upravo na djecu koja neće završiti na pozornici. „Sve što uložimo u djecu vraća se. Umjetnost gradi samopouzdanje, disciplinu i osjećaj vrijednosti. To je ulaganje u budućnost.“

Dodaje kako je danas posebno važno djeci pokazati da se trud isplati. „Ako im šaljemo poruku da se ne isplati truditi, oni će to i prihvatiti. Zato je obrazovanje – posebno umjetničko – ključ.“

Dani otvorenih vrata nisu samo za gledanje – nego i za iskustvo.

„Vrata su otvorena svima. Djeca mogu probati balet, odsvirati instrument, vidjeti kako izgleda nastava. Ne pripremamo ništa posebno – ovo je naš stvarni dan i želimo da ga ljudi dožive takvog kakav jest.“

Dobrodošli su svi – od predškolaca do roditelja, pa čak i oni koji samo žele nakratko „zaviriti“ u svijet umjetnosti.

„To se ne može opisati – to se mora doživjeti“

Za kraj, Tea ostavlja možda i najjednostavniju, ali najjaču poruku:

„Umjetnost se ne može opisati riječima. Dođite i osjetite nas.“

A upravo danas je prava prilika za to.