Uskrsni meni Katije Guljelmović: Ovako se jelo stoljećima, tako i mi danas. Ponedjeljak je najzanimljiviji

U domu Katije Guljelmović Uskrs i dalje izgleda onako kako pamti iz djetinjstva. Dubrovačka zaljubljenica u tradiciju i običaje te vrsna kuharica, godinama njeguje stare recepte i običaje koji su obilježili njezino odrastanje u Trstenom.

„Ja sam zagovornik tradicije i nastojim je uvijek čuvati, posebno kroz jela koja me vežu za djetinjstvo i Trsteno“, kaže Katija.

U Trstenom se, prisjeća se, nije blagoslivljala hrana, kao što je to uobičajeno u nekim drugim krajevima. Na Veliku subotu blagoslivljala se grančica, palica od masline ili duba. Tijekom obreda blagoslova vatre, grančica bi se zapalila, a domaćin bi je potom donosio kući i stavljao na popret. Vjerovalo se da će blagoslov s te grančice “prijeći” na hranu koja se priprema za Uskrs.

Na njezinu stolu uvijek se nalaze nezaobilazni uskrsni specijaliteti. Tvrdo kuhana jaja, nezaobilazna pengana ili omašćena s mladim lukom i pinca, koja dolazi na stol nakon mise.

Kad je riječ o glavnom obroku, tu nema puno dvojbe.

„Za uskrsni objed uvijek biram sezonske namirnice. Janjetina s bižima, koprom i hrenom za mene označava pravu svečanu trpezu“, govori.

Uz to se često kuha i goveđa juha s domaćom pastom, što cijelom obroku daje dodatnu notu tradicije.

Iako se danas na blagdanskom stolu zna naći i peka, kod nje janjetina s bižima ostaje prvi izbor.

Od slastica posebno mjesto ima trstenska torta, koju priprema svake godine, ali priznaje da se pince ipak najbrže pojedu.

„Za dobar objed treba izdvojiti vrijeme. Uskrs je prilika da se stol učini posebnijim“, kaže.

Za one koji žele jednostavnije, savjetuje klasiku: goveđa juha s domaćom pastom i pečena janjetina s krumpirima.

A kad Uskrs prođe, ništa se ne baca. Uskrsni ponedjeljak rezerviran je za ostatke, pinca se reže i suši u dvopeke, a jaja završavaju u salatama, najčešće uz šparoge.