DVA SKALINA Susreti na kojima ima smijeha i suza roditelja i djece s poteškoćama

Udruga Dva skalina gotovo četvrt stoljeća nastoji poboljšati kvalitetu života djece s poteškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Te, sad već davne, 2002. roditelji djece s cerebralnom paralizom okupili su se sa željom da svojoj djeci omoguće bolji život i podršku koja do tada nije postojala.

“Tada nije bila razvijena svijest o osobama s teškoćama. Niste ih mogli vidjeti na ulici, ne zato što ih nije bilo, nego zato što su ih obitelji često skrivali. Ljudi su to doživljavali kao neku osobnu sramotu. Danas je situacija drukčija. Nije se to promijenilo preko noći, ali kroz rad udruga, ne samo naše nego i brojnih drugih u Hrvatskoj i šire, svijest se polako mijenjala. Ljudi su shvatili da bez prihvaćanja nema napretka. Senzibilitet je ključan. Ljudi najčešće nisu loši, nego često ne znaju. Kad im osvijestite da su to djeca i osobe koje imaju iste potrebe kao i svi drugi, samo ih ne mogu sami ostvariti, onda dolazi i razumijevanje i spremnost na pomoć”, rekla je Anita Šetka.

Danas udruga pruža niz usluga, od dnevnog boravka, rane razvojne podrške, ali i psihosocijalne podrške za djecu, njihove roditelje, kao i zaposlenike koji se također susreću s emocionalno teškim situacijama. Dijete je središte svega, naglasila je naša sugovornica, a ako roditelj nema podršku, ni dijete ne može napredovati.

“Roditelju je jako teško prihvatiti dijagnozu, govorim i iz vlastitog iskustva. To je ogroman šok. Ipak, kad roditelj, čije je dijete tek dobilo dijagnozu, čuje iskustva onih koji su već prošli taj put, to mu daje snagu. Tada shvati da nije sam. Kad se roditelji uključe, vidi se napredak. I kod njih i kod djece. Na tim susretima ima svega, i smijeha i suza, ali najvažnije je razumijevanje”, istaknula je Anita.

Unatoč značajnom napretku, brojni izazovi i dalje postoje, osobito u sustavu obrazovanja i zapošljavanja.

“Danas je puno bolje kad govorimo o uključivanju djece u vrtiće i osnovne škole. Međutim, problem nastaje kasnije. Srednjoškolsko obrazovanje je ograničeno. U našem gradu postoje možda dva ili tri smjera u koja se djeca s teškoćama mogu upisati. To je premalo, trebalo bi postojati više mogućnosti. Uzet ću primjer svoje unuke – nudili su joj zanimanja pomoćnog slastičara ili cvjećara, ali uz podršku asistenta uspjela je upisati trgovačku školu i zasad joj ide dobro. Takvih primjera ima i trebalo bi ih biti više. Nakon školovanja dolazi još veći problem, a to je zapošljavanje. Postoje određene mjere i poticaji, ali to još uvijek nije ni blizu onoga što bi trebalo biti”, kazala je Šetka.

Iako je kvaliteta života osoba s invaliditetom danas bolja nego prije, prostora za napredak uvijek ima.

“Napredak postoji, ali još uvijek ima puno prepreka, posebno infrastrukturnih. Grad je specifičan, ima puno skalina i uzbrdica, što osobama u kolicima jako otežava kretanje. Dovoljno je da jedno vozilo bude parkirano na pločniku i vi više ne možete proći, morate izaći na cestu. To su stvari koje se možda čine male, ali nekome potpuno mijenjaju svakodnevicu”, istaknula je Anita.

Na kraju, poruka je jednostavna:

“Budite pažljivi i imajte razumijevanja. Kada vidite osobu s invaliditetom, znajte da ona osjeća isto kao i svi mi te da ima iste potrebe. Razlika je samo u tome što joj je potrebna pomoć da ih ostvari”, poručila je Anita Šetka.

Foto Dva skalina