ZOVU JE SA SVIH STRANA Cvitine palme od metra ove godine nosit će i biskupi u katedrali sv. Duje

Nedija od palama ne bi bila ista bez pletenih palmica, a lumbarajske, ručno ispletene od jednog metra, ove će godine uveličati Cvjetnicu u katedrali sv. Duje u Splitu.

Tradicionalnim tehnikama ručno ispletene palmine ili maslinine grančice koje se nose u crkvu na blagdan Cvjetnice omiljeni su religijsko-tradicijski ritual na otoku. Iako je otočane zabrinulo stanje lokalnih palmi, koje su se posljednjih godina borile s palminom pipom, zahvaljujući stručnim intervencijama komunalnih društava, palme su u Korčuli i Lumbardi u odličnom stanju, a to znači da ćemo ih i ove godine gledati prekrasno ispletene na Nediju od palama!

Pletenje palmi i maslina uoči Cvjetnice mediteranski je fenomen u katoličkoj povijesti prvi put zabilježen u 16. stoljeću. Na otoku se u prošlosti plela samo maslina, a pletenje je palmi na Korčulu došlo iz Pelješca onda kad su na otok došle i prve palme, prije otprilike sto godina.

Na istočnom dijelu Korčule u tome je posebno vješta Cvijeta Milina. Cvita, kako je sumještani zovu, rođena je Lumbarajka te jedna od posljednjih čuvarica vještine pletenja palmi. I ove je godine vlastitim prstima od tvrdih i bodljikavih  grana pripremila brojna umjetnička djela uoči Cvjetnice, od malih do velikih, od jednostavnijih do raskošnijih. Međutim, ove godine dobila je i jedan poseban poziv koji je dodatna potvrda njenom radu.

Cvitu su nazvali iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Splita, ako ne znate koja je to župa – to vam je ona kojoj je župna crkva, ni manje, ni više, nego katedrala sv. Duje.

„Nazvala me žena zadužena za katedralu sv. Duje, čuli su za mene i došli do mog broja. Pitali su me bi li mogla napraviti pletene palme od metra, nosit će ih biskupi na Cvjetnicu“, uzbuđeno nam je ispričala Cvita.

Naravno da je prihvatila isplesti palmu od metra, kaže da joj nije bilo lako, ali je privukao izazov.

„Potrudila sam se, plela sam ih i sprijeda i straga, igrala sam se s lišćem. Imam već dosta iskustva i zaista uživam u tome, mene to opušta. Mislim da se to vidi i na palmicama, naravno da je mi je želja isplesti ih savršeno, ali želim da imaju dušu. Za jednu mi je trebalo dvi i po’ ure, napravila sam ih šest i poslala u Split. Oni su oduševljeni, ponosna sam na sebe“, priznala nam je Cvita koja već plete novu narudžbu metarskih palmica za Međugorje.

Da biste s toliko entuzijazma i predanosti pleli bodljikave i na rubovima oštre palmine listove iz hobija i gušta, a da vas nitko na to nije prisilio, jednostavno morate voljeti taj stari običaj. Dovoljno je reći da je Cvita već primala tetanus zbog uboda. Unatoč tome, još se uvijek sjeća prve palme u životu, isplela  je prije više od 25 godina. Maslinu je naučila plesti susjeda, a onda je naučila napraviti i križić od palme, pa golubicu od srčike smokve nakon čega se odvažila dohvatiti najteže discipline – palmine grane.

„Ubrala sam granu i počela plest, nisam nikoga ništa pitala, učila sam tijekom procesa. U početku sam koristila štipalice i ljepilo, bilo mi je teško, ali sam bila uporna sve dok nisam shvatila princip. Granu treba razdvojiti u četiri pramena, koljenima pridržavam granu dok pletem. Plete se s desna na lijevo, onda obrnuto, uz puno zatezanja dok ne dobijemo šahovsko polje, a potom ukrašavamo prema želji. Nakon puno godina iskustva, za jednu mi palmu treba najviše pet minuta“, ispričala nam je Cvita. Pet minuta, osim nisu one od metra.

Cvitine su palme bile i ostale na glasu kao najljepše. Osim za svoju obitelj, danas plete za veći dio istočnog dijela otoka, a rado prihvaća pozive na radionice tijekom kojih ovu komplicirani i gotovo zaboravljenu vještinu prenosi drugima. Ne zaboravlja ni djeci omiljene golubice od srčike divlje smokve za koje joj je suprug pripremio poseban alat, električnu, ručnu pilu.

Njene palmice putuju doslovno po cijelom svijetu, otočani ih naruče za rodbinu i goste pa ih šalju diljem Hrvatske, u Njemačku, Austriju pa čak i Ameriku. Ove godine, Cvitine palme od jednog metra uveličat će Cvjetnicu u katedrali sv. Duje, a njoj je kao vjernici to poseban osjećaj.

„Inače kad uđem u crkvu i vidim na desetke mojih palmica, osjećam se ispunjena, zaista me veseli usrećiti nekoga s takvom sitnicom. Naša je dužnost tradicionalne vještine prenositi dalje novim naraštajima kako bi ih oni nastavili njegovati, a potom također prenositi. Nije poanta umrit i ponijeti svoje znanje sobom“, uvjerena je Cvita.

Želite li i vi glasovitu Cvitinu palmicu, trk na njene društvene mreže!