Otok se oprašta od Iveta, čovjeka koji je desetljećima tvrdoglavo vjerovao u pismu, vino i dobrotu u ljudima

Jučer nas je iznenadnom smrću napustio Ivan Šegedin (62), idejni tvorac i direktor Festivala pisme i vina Marko Polo.

Kantautor, obrtnik, suprug, otac, sin, brat, dundo, dragovoljac Domovinskog rata, čovjek koji je odbijao vidjeti loše u ljudima, dobričina uvijek spremna pomoći, osoba čija će se uloga u otočnoj zajednici uvažiti tek sad kad smo je izgubili. Žrnovac čija će se odsutnost osjetiti, Postranjanin s vedrim duhom i nesalomljivim optimizmom.

Portali i drugi mediji prenose vijest o preranoj smrti osnivača nekad slavnog Marko Polo Festa, kojeg je Ive na svojim leđima uporno gurao punih 30 godina s neobjašnjivim entuzijazmom kakav se rijetko kad viđa. Navode i kako je on otac mlade estradne zvijezde Petra Šegedina Pjera kojeg je s puno ljubavi i strpljenja odgajao punih 20 godina. Zatvorio je dva ciklusa, zaokružio dvije okrugle obljetnice, a prije dva dana je sa suprugom Irenom prisustvovao svečanoj prisezi njihovg sina Petra koji je odlučio započeti temeljnu vojnu pripremu Hrvatske vojske. Na svom je Instagram profilu podijelio sliku sa sinom u uniformi, vratio se na otok i napustio ovaj svijet. Irena i Petar morat će dalje bez Iveta, cijela obitelj morat će dalje bez Iveta, a i cijela otočna zajednica oprašta se od Iveta, jednog od svojih  najposebnijih i najosebujnijih članova.

 

A Ive je zaista bio i poseban i osebujan, njegov život slobodno bi mogao biti dugometražni film, recimo mjuzikl s elementima komedije, eventualno s malo drame. Rođen je u Žrnovu u rodnoj kući akademika i književnika Petra Šegedina, u skromnoj, poštenoj, seljačkoj obitelj. S Iveton sam radila brojne intervjue, a prilikom jednog od njih, prisjetio se kako je još kao dječak organizirao festivale i pjevačka natjecanja u ekipi među prijateljima. Nakon što je upisao srednju školu u Korčuli, osnovao je svoj prvi bend naziva The Rabbits, jer su Žrnovci na škoju poznati pod nadimkom Kuneji. Volio se hvaliti s činjenicom da je Žrnovac, ali je to činio s prirodnom lakoćom ne ograničavajući svoj kozmopolitski duh na okvire sela, otoka pa čak ni lijepe naše. Ako je suditi samo po duhu, Ive je bio stanovnik svijeta, osoba koju ste mogli ostaviti na bilo kojoj točki kugle zemaljske i pritom biti sigurni da će je oplemeniti, organizirati feštu i za nekoliko sati steći prijatelje kao da ih poznaje cijeli život.

Nakon što je odslužio vojsku, osniva grupu The Endemi u kojoj je bio frontmen osam godina. Endemi su bili iznimno popularni lokalni bend tog vremena, no uskoro započinje Domovinski rat, a korčulanski glazbenici gitare mijenjaju puškama što je, kao dragovoljac, napravio i Ive. Upravo je na bojišnici nastala njegova prva objavljena skladba „Korčulanski sinovi“ za koju je 1993. snimio i spot u dubrovačkom zaleđu.

„Sjećam se obećanja kojeg sam dao svojim prijateljima na ratištu, da ću, ako ostanem živ, cijeli život posvetiti pismi i vinu“, otkrio nam je Ivan u razgovoru 2020. godine.

Obećanje je održao u potpunosti i to na način na koji samo Ive zna i može. Nekoliko godina kasnije, vizionarski organizira prvi Marko Polo Fest, po uzoru na brojne festivale popularne glazbe koji su bili u modi. U prvo izdanje festivala uložio je svu svoju ušteđevinu, 50 tisuća maraka. Bio je to hrabar potez zbog kojeg su Iveta otočani nazivali ludim, a isto će ponovavljati i puno puta kasnije kroz njegov život. Prije više od 30 godina Korčulanima je takav događaj bio nepoznanica, kakav festival? No u toj jedinstvenoj ludosti, Ive je imao moralni kompas, imao je svoju računicu bez obzira na to što su mu mnogi zavidjeli, imao je svoje ideje koje će se tek u godinama pred nama pokazati progresivnim, imao je neobjašnjivu motivaciju da sve čega se uhvati gura sve dokle je živ, bez trunke sumnje ili kolebanja.

Imao je Ive i ono najvrjednije što jedno ljudsko biće može imati, imao je podršku obitelji. Njegova je obitelj najbolje znala da ima sposobnost i petlje ni od čega napraviti nešto. Već nakon prve godine, u projekt su se uključili brojni sponzori te je popularnost festivala rapidno rasla. Svaku godinu za redom, Ive bi kroz festival ponudio nešto novo, od sadržaja i programa pa čak i do lokacije budući da je Marko Polo Fest održan gotovo na svima korčulanskim ljetnim pozornicama, od igrališta Park, Ljetnog kina, Trga sv. Justine, čak i zapadne rive pa sve do glavnog trga Plokate i Postranske pijace. I za ovogodišnje 31. izdanje festivala Ive je smislio nešto novo, trebao je biti organiziran u zatvorenom, po prvi put u povijesti, ali sudbina je htjela drugačije.

No, fenomen festivala definitivno je ono po čemu ćemo ga najviše pamtiti. Tijekom tri desetljeća na Marko Polo Festu nastupilo je gotovo šest tisuća domaćih i stranih izvođača sa skoro dvije tisuće autorskih skladbi te više od 20 tisuća minuta programa! Kako je oduvijek imao smisla za publiku, Ive je u sklopu festivala osmišljavao i dodatne sadržaje, tako je kroz godine više od sto proizvođača predstavljalo vina iz cijele regije, festival je dobio i dječju inačicu, a organizirao je i četiri izbora za Miss Korčule. Kad je Marko Polo Fest u pitanju, Ive je bio sve! Bio je direktor, ali i autor tekstova i glazbe, bio je i izvođač bez presedana, ali i event manager, računovođa, šofer, šef protokola, tonac, stage manager, PR, marketinški menadžer, content manager, umjetnički direktor i izvršni producent… I svaku je ulogu obavljao urođenim nagonom za preživljavanje i napredak. Marko Polo Fest njegovo je dijete koje je dobilo najviše Ivetove ljubavi i pažnje. Kolegica se prisjetila njegove posjete jednoj dubrovačkij redakciju kad je, u ulozi PR i promotora, došao najaviti prvo izdanje festivala.

„Bila sam u redakciji, on je ušao, predstavio se, popeo se na stolicu i počeo pjevati. Mislim da je zapjevao ‘O sole mio’, ali nisam više sigurna. Svakako nije bio nimalo neugodan, dapače“, prisjetila se kolegica anegdote.

I baš je takav bio Ive, jedinstven u svom izričaju koji je kod većine izazivao iskreni osmijeh, a kod nekolicine isti takav podsmijeh. No on je bio iznad toga, odbijao je čuti bilo koji grubi komentar na svoj račun uništavajući učmali cinizam male, otočne, dalmatinske sredine lijepom riječi koju je imao doslovno za svakoga. Nikad nije pristao vjerovati da su ljudi loši, svojim je banalnim, ponekad dječjim entuzijazmom obraćao i najgorljivije nevjernike u njegov lik i djelo.

Uz sve to, Ive iza sebe ostavlja brojne glazbene hitove koje s pravom možemo nazvati otočnim evergreenima, za što je i zaslužio status samostalnog umjetnika RH s čime se posebno ponosio. Napisao je i uglazbio preko 300 skladbi izdavši više od 200 nosača zvuka. Njegove su skladbe izveli najpoznatiji hrvatski pjevači, a pjesme poput „Korčula je biser mora“  ili „Lumbarajsko dite“  prerasle su fešte, postale su dio otočnog identiteta.

Malo je poznato da su hitovi poput „Rodio se mali Dalmatinac“ Mile Hrnića ili „Žmul vina“ premijerno izvedeni baš na Marko Polo Festu 90-ih. Tijekom zlatnih godina festivala, u Korčulu je Ive dovodio mnoga poznata imena hrvatske estrade poput Dina Dvornika, Tereze Kesovije, Toše Proeskog, Nena Belana, Meri Cetinić i mnogih drugih. Bio je veliki prijatelj s Vinkom Cocom koji je i Pjerov krsni kum. Neslužbena himna grada, „Afrodita Korčula“ Carla Pedrona bila je apsolutni pobjednik festivala 1996. godine. Korčula danas s pravom nosi epitet najraspjevanijeg otoka u Hrvatskoj, a Ive je bio važan kotačić u stvaranju te otočne glazbene povijesti i to u trenucima kad je za svoje ideje dobivao samo sumnju ili kritiku.

Danas se otočani dirljivim statusima i objavama na društvenim mrežama opraštaju od postranskog umjetnika birajući lijepe riječi s kojima su još jučer bili prilično škrti. Često osporavan, katkada i nepravedno kritiziran, Ive je neumorno gradio scenu, stvarao prostor za nove pjesme, nove izvođače i nove prilike. Nije lako biti prorok u svom selu, ali ostaje činjenica da je Marko Polo Fest prošle godine realizirao svoje 30. izdanje što je, uostalom, najbolji odgovor svima.

Obitelj, kojoj izražavam iskrenu sućut i žaljenje, tužna je i šokirana. Osim s bratom Petrom i obitelji, bio je posebno vezan za majku Veselu od koje je naslijedio prirodni dar za namještanje istegnutih ili slomljenih kostiju. Planirao je zamijeniti na terenu, planirao je puno stvari koje neće ostvariti, barem ne na ovom svijetu. Iza njega ostaje njegova neutješna supruga Irena te Petar, zdravi i perspektivni mladić u kojeg je usadio svoj glazbeni talent, a onda kao da ga je još dodatno umnožio s tisuću.

I zaista bi lagali kad bi rekli da nam neće nedostajati, ne samo Žrnovu i Korčuli, već i doslovno cijelom otoku, ali i poluotoku gdje se Pelješčani također opraštaju od Iveta. Falit će njegov elan, njegovi brojni FB profili na kojima je objavljivao svoju poeziju ili radio marketing za festival. Falit će kao pokretač brojnih akcija u rodnoj Postrani, kao čuvar starih običaja i generator ideja. Falit će kao osoba kojoj ništa nije bilo teško napraviti za prijatelje, ali isto tako i za neprijatelje, a takvih je ljudi zaista malo. Sad kad ga više nema,  društvo će tek osjetiti sve one fine socijalne praznine koje bi Ive uočio i neprimjetno popunjavao na iskreni i autentičan način. Evo i jedan konkretni primjer, bio je, među ostalim i administrator grupa u kojima je objavljivao osmrtnice otočana. Radio je to s puno pijeteta i ljudskosti, uvijek pronalazeći prave riječi za pokojnike, ističući njihove vrline. Tko će objaviti njegovu osmrtnicu?

„U svojim pjesmama uglavnom opisujem vertikalu vlastitog života i zaista uživam pjevajući i svirajući. Sjećam se kad je uoči prvog festivala orkansko nevrijeme uništilo kompletnu pozornicu, nitko nije vjerovao da ću uspjeti, da neću odustati, a gdje smo danas?  Kad uložiš svu svoju imovinu i energiju, vrijeme i ljubav u bilo što, jednostavno moraš uspjeti“, zaključio je Ive prije nekoliko godina.

I bio si u pravu, uspio si, nosio si na svojim leđima više ideja, pisme i vina nego što je ovaj naši mali otok uopće mogao primiti. Neka ti je laka hrvatska zemlja, počivaj u miru i jedno je sigurno, nikad te rodno mi ni otok neće zaboraviti, ali ni svi oni koji su imali tu sreću upoznati te. Adio, dragi Ive…

FOTO: privatni album