
Od otpada do resursa: zašto je recikliranje danas važnije nego ikad i što je opasnije od svega drugog
Recikliranje odavno nije samo razvrstavanje otpada u različite kante. Riječ je o jednoj od ključnih tema današnjice jer količina otpada koju proizvodimo raste iz dana u dan, a posljedice sve češće vidimo i osjećamo.
Plastika je postala dio svakodnevice, ali i problem koji nadilazi ono što je vidljivo golim okom. Više nije riječ samo o bocama i vrećicama koje završe u prirodi, nego i o sitnim česticama koje ulaze u vodu, zrak, pa na kraju i u naš organizam. Upravo zato 18. ožujka obilježava se Svjetski dan recikliranja, kao podsjetnik da način na koji postupamo s otpadom ima dugoročne posljedice.
U toj priči važnu ulogu imaju i lokalne inicijative koje pokazuju da promjena nije nedostižna. Jedna od njih je i udruga Maritimo Recycling Dubrovnik, koja plastiku ne samo uklanja iz okoliša nego joj daje i novu vrijednost.
Kako ističe Marjan Žitnik, plastika je danas svuda oko nas, često i tamo gdje je ne primjećujemo.
“Plastika je svuda oko nas, plastiku i dišemo i pijemo i jednostavno nije ono više samo što vidimo. Najviše nas iznenadilo da na tim svim akcijama čišćenja u biti najmanje ima otpada iz Hrvatske.”
No posao ne završava skupljanjem otpada. Upravo suprotno, tada tek počinje proces koji plastiku vraća u uporabu.
“Plastiku prvo razdvajamo na prljavu i čistu. Nakon što je operemo, razdvajamo je po vrsti i tek onda po bojama. Nakon što je sortiramo po bojama, usitnjavamo je u granulat i onda topimo i izrađujemo proizvode.”
Riječ je o zatvorenom krugu u kojem otpad postaje resurs, a svijest o njegovoj vrijednosti raste kroz konkretne primjere. Posebno mjesto u njihovom radu imaju građani koji se uključuju kroz doniranje plastičnih čepova i sudjelovanje u radionicama.
“Mi radimo dosta radionica otvorenog tipa i dosta ljudi nam donosi čepove koje recikliramo. Želimo da ti proizvodi imaju stvarni učinak, tako da neki ljudi žele da od tih čepova napravimo njihov proizvod. Kad ga nose, znaju da su sudjelovali u cijelom procesu.”
Cilj je, dodaje, ići korak dalje i omogućiti potpuno praćenje plastike od trenutka prikupljanja pa sve do gotovog proizvoda.
“Najveća ideja na kojoj mi radimo je da se prati plastika od akcije čišćenja, cijelog procesa i do samog proizvoda, da znamo gdje je on završio i da ima neki ekološki potpis.”
Plastika je postala neizbježan dio života, recikliranje više nije izbor nego nužnost. A kako pokazuju ovakvi primjeri, promjena počinje upravo od malih, svakodnevnih odluka koje donosimo. Jer ono što danas bacimo, sutra nas čeka. A pitanje je samo hoćemo li to na vrijeme shvatiti.




