USPJEŠNE IZVANA, A IZNUTRA? Sociologinja o stresu uspješnih žena: Prokletstvo trostrukog P

U povodu Međunarodnog dana žena održan je drugi Dubrovnik Women Summit, događaj posvećen ženama u poduzetništvu, njihovoj vidljivosti, međusobnoj podršci i jačanju poslovne zajednice. Jedna od panelistica bila je sociologinja i stručnjakinja za odnose s javnošću Andrea Oberan, koja se danas bavi trauma-informed coachingom i radom sa ženama koje osjećaju kronični stres u poslovnom okruženju.

Kako kaže, upravo ju je rad u PR-u doveo do toga da počne razmišljati o stresu i njegovom utjecaju na ljude.

„Godinama sam radila u vrlo dinamičnom okruženju PR-a i komunikacija. Često sam primjećivala isti obrazac kod sebe i ljudi oko sebe. Izvana smo funkcionirali odlično. Projekti su se završavali, rokovi su se poštivali, ali iznutra je postojala velika razina napetosti i iscrpljenosti“, objašnjava.

Prekretnica u njezinu životu dogodila se u trenutku kada je u razmaku od nekoliko sati primila dvije potpuno suprotne vijesti – dobila je dugo željeni posao, ali je istovremeno iznenada izgubila oca.

„To je bio trenutak kada se moj svijet potpuno promijenio. Pitala sam se kako uopće reagirati u takvoj situaciji. S jedne strane imate razlog za slavlje, a s druge vam se sruši svijet. Shvatila sam da sam nastavila dalje funkcionirati jer nas život često tjera da guramo naprijed, ali da sebi ne dopuštamo ono osnovno – procesuiranje emocija.“

Taj period, kaže, naučio ju je važnoj lekciji.

„Shvatila sam da posao ne možemo graditi samo glavom. Moramo slušati i tijelo. Mi žene često nastavljamo dalje bez da si dopustimo stati.“

Upravo ju je to iskustvo potaknulo da krene u smjeru rada s ljudima koji se suočavaju s kroničnim stresom. Trauma-informed coaching, kojim se danas bavi, kako objašnjava, ne bavi se liječenjem trauma niti zamjenjuje psihoterapiju.

„To je pristup koji uvažava biologiju našeg stresa. Razumijemo kako naš živčani sustav reagira na pritisak, promjene i izazove. Ne kopamo po prošlosti da bismo je liječili, nego pokušavamo razumjeti zašto se danas u određenim situacijama osjećamo zaglavljeno ili preopterećeno. Ne morate proći kroz veliki traumatični događaj da bi vaš sustav bio u stanju stalne pripravnosti. Dovoljno je da ste godinama živjeli u visokom stresu, perfekcionizmu ili da nikada niste naučili postavljati granice.“

Posebno često radi sa ženama koje izvana djeluju uspješno i stabilno, ali iznutra nose veliki teret.

„Te žene su često stupovi svog okruženja – na poslu, u obitelji, u društvu. No ta stabilnost izvana često je izgrađena na onome što ja zovem trostruko P – perfekcionizam, proaktivnost i produktivnost.“

Upravo su te osobine mnoge žene dovele do uspjeha, ali ih istovremeno mogu držati u kroničnom preopterećenju.

„Perfekcionizam često nije samo želja da posao bude dobro odrađen, nego unutarnji mehanizam zaštite. Vjerujemo da nas nitko neće kritizirati ako sve napravimo savršeno. No takav standard je nemoguće održati bez ogromne unutarnje napetosti.“

Dodaje kako takve žene često funkcioniraju u stalnom „stanju pripravnosti“.

„Uvijek su tri koraka ispred, predviđaju probleme i rješavaju tuđe izazove. To je izvrsna poslovna vještina, ali ako dolazi iz stanja stalne pripravnosti, sustav se nikada ne gasi.“

Postoji nekoliko znakova koji mogu pokazati da je živčani sustav u kroničnom stresu.

„Jedan od prvih je nemogućnost odmora. Napokon sjednete popiti kavu ili pogledati film, a unutarnji glas vam govori da biste trebali raditi nešto korisno. Osjećate krivnju čim usporite.“

Na svom Instagram profilu pokušava otvoriti prostor za razgovor o temama o kojima se u poslovnom svijetu još uvijek govori tiho.

„Ono što želim kroz taj kanal približiti ljudima je da briga o unutrašnjem miru nije luksuz, nego najvažniji poslovni alat koji danas možemo imati. Želim da moje društvene mreže služe osvještavanju, ali da istovremeno budu siguran prostor gdje svi mogu napokon pričati o temama koje ih stresiraju bez osuđivanja. Tamo nema “savršenih” poduzetničkih priča.”

Na kraju poručuje ženama da uspjeh ne mora nužno značiti iscrpljenost.

“Postoji jedan vrlo precizan mali znak koji nam govori da smo otišli predaleko u stresu, a to je onaj osjećaj da ste stalno “u grču” čak i kada nema objektivnog razloga za to. Ako se uhvatite da nedjeljom popodne već osjećate tjeskobu zbog ponedjeljka, ili da vam odlazak na trening postane samo “još jedna stavka na listi” koju želite što prije odraditi – to je signal. Kad vam se život pretvori u puko preživljavanje, vaše tijelo vam šalje zadnji alarm da je vrijeme da stanemo i nešto promijenimo. Možete biti nevjerojatno uspješne, a istovremeno nježne prema sebi. Snaga ne mora dolaziti iz iscrpljenosti. Ona dolazi iz unutarnjeg mira.“