NA POPISU REPREZENTACIJE Toni je najbolji učenik, lijevo je krilo U15 RK Ardiaei, a za sve je kriva Nina!

Plivanje, vaterpolo, taekwondo, šah, tenis pa čak i stolni tenis, sve su to sportovi na otoku koji imaju svoje predstavnike u reprezentacijama ili državne prvake, no Korčula dugo nije imala rukometnog reprezentativca – sve do nedavno! Toni Bonifačić jutros se vratio u Dubrovnik i to iz Zagreba, gdje je u organizaciji ZRZ-a, odigrao turnir državne U15 selekcije.

Toni Bonifačić jedno je od one posebno nadarene djece koje je od malih nogu u svemu najbolje. Odlikaš je bez presedana, proglašen najboljim učenikom generacije, gotovo da nema natjecanja na kojem nije bio, a posebno ističe svoju ljubav i talent za matematiku. Toni je, pritom, pravi prijatelj i sportski kolega, skroman, jednostavan i samozatajan, istodobno vrhunski organiziran i predan svemu što radi, ali bez želje za isticanjem i pohvalama.

Jednom riječju – divan mladić kojeg smo uz pomoć majke Željke te nekadašnje trenerice i tetke Janje Lozica, uspjeli nagovoriti da nam ispriča nešto o sebi, svojim planovima i snovima te kako mu je bilo na turniru u Zagrebu gdje su ga budno pratile oči reprezentativnih skauta.

„Svaku sam utakmicu dobio priliku i mislim da sam odigrao dobro, iako sam mogao i bolje. Svaku sam utakmicu zabio nekoliko golova, izbornik je, čini mi se, bio zadovoljan. Igrači koji su na popisu bili ispred mene igrali su za posebnu selekciju, a mi ostali smo dobili priliku jer izbornik isprobava. Ne znam hoće li me ponovno zvati, iskreno, vidit ćemo“, u svom je stilu, skromno i logično zaključio mladi sportaš ističući kako veliki broj pozvanih rukometaša zna od prije, s turnira.

Toni se nakon završetka osnovne škole odlučio na veliki korak, preselio se u Dubrovnik, upisao je gimnaziju te počeo igrati za RK Ardiaei, a svemu je kumovao trener dubrovačkog kluba koji ga je pozvao nakon jednog turnira u Mostaru.

„Tonći i ja smo jako zahvalni Tonijevom treneru Antoniju Lončarici, osim što ga trenira, vozi ga na trening i pomaže mu u svemu. Lijepo je znati da se na nekoga možemo osloniti, svaka mu čast i kao treneru i kao čovjeku“, napomenula je majka Željka kojoj nije bilo lako pustiti dijete od 15 godina iz sigurnosti obiteljskog doma.

Međutim, ako je netko odgovoran i spreman osamostaliti se, onda je to Toni, no priznaje nam da mu fali Korčula, najviše prijatelji i obitelj. Toni ima stariju sestru Ninu, studenticu u Zagrebu te mlađeg brata Marina, a baš su snažne obiteljske veze utjecale na njegov životni put. Naime, Toni je kao dijete trenirao druge sportove, da nije bilo sestre Nine koja je također rukometašica, čak i rukometna sutkinja, ne bi se nepovratno zaljubio baš u taj sport.

„Rukomet je zanimljiviji od svih sportova, igra je brza, dinamična, pogotovo ovaj današnji, moderni rukomet. Kao dijete trenirao sam nogomet, plivanje i vaterpolo, sestra me natirala na rukomet iako u početku nisam uopće htio. Možemo reći da je Nina kriva za sve“, uspjeli smo izmamiti smiješak na licu mladog, rukometnog reprezentativca.

Toni danas igra lijevo krilo, priznaje da mu je ta pozicija omiljena, ali i da je teža nego što je popularno misliti.

„Istina je da krila imaju najmanje kontakta, ali nije tako lako kako možda izgleda. Krilo je uvijek nešto krivo, ili je krivo jer nije zabilo gol ili je krivo jer nije spojilo obranu…“, objašnjava nam.

U Dubrovniku se odlično snašao, super mu je ekipa u domu, u školi i u klubu gdje trenira s prijateljem i kolegom još iz matičnog kluba RK Korčula, također talentiranog rukometaša Luciana Iliškovića. Toni i Lucian su dva najbolja igrača U15 RK Ardiaei po statistici i učinku.

„Zanimljivo je da su dva Korčulana najbolji, ali i drugi su igrači u klubu odlični, svi smo blizu. I njemu i meni je lakše što smo skupa, zajedno smo u domu i u klubu. Dubrovnik nije puno veći od Korčule, snašli smo se“, ispričao nam je.

Tempo ovog mladog sportaša već je prilično profesionalan, budi se oko 7, spremi se za školu do koje ide pješke i tamo boravi do jedan i pol-dva. U domu ima tri obroka, nakon ručka se malo odmori, a onda na obavezno učenje od 16 do 18 sati. Gimnazija Dubrovnik nije nimalo laka, a Toni i dalje ima uglavnom petice. Nakon učenja sprema se za večernji trening i to svaki dan od ponedjeljka do petka. Subotom su utakmice, a ako je kojim slučajem vikend slobodan – trk na otok.

„Život u domu nije toliko loš, očekivao sam gore, hrana je također odlična. Idem na otok kad god mogu, mama mi opere robu i pripremi sve za tjedan. Ona zna moj cijeli put, od početaka pa do ovog, recimo većeg uspjeha. Sigurno joj je važno i drago što su me zvali u reprezentaciju, ali i tati, sestri bratu… Dolaze na moje utakmice, a ako ne mogu doći, gledaju online“, otkriva nam Toni.

 

Iako teško to priznaje, Toni je ponosan na sebe i svoj dosadašnji uspjeh. Igrati za reprezentaciju je njegov dječački san, a nedavni poziv je prvi korak prema ostvarivanju tog sna. Toni je itekako svjestan da je talentiran, ali i da samo talent nije dovoljan za uspjeh.

„Svi mi govore da je disciplina ključna, ali kad imaš mota za rukomet, lakše ti je. Ima igrača koji treniraju duže, a nisu dobri kao talentirani igrači. Iako, svjestan sam da nema ništa bez discipline i rada. Za mene disciplina znači da ideš na trening i kad ti se da, i kad ti se ne da i da na treningu uvijek daješ sve od sebe“, objašnjava.

Za deset godina Toni se vidi u rukometu kojeg jednostavno obožava, vidi se na treninzima i terenima, na utakmicama. No isplaniran kakav jest, ima i plan B.

„Ako mi rukomet ne bude išao dobro, možda završim faks i nađem neki lipi posao. Iza rukometa najdraža mi je matematika. Mislim da imaju dodirnih točaka, za jedno i drugo moraš imati mozak, u rukometu moraš razumjeti logiku igre, a u matematici moraš logički riješiti zadatak“, zaključuje Toni koji je još u Zagrebu zamolio prijatelje iz razreda da mu slikaju i pošalju bilježnice i lekcije koje su učili dok ga nije bilo.

Otkriva nam da je ovih dana dobio jako puno poruka podrške i čestitke prijatelja s otoka, ali i iz Dubrovnika, a na društvenim je mrežama je pravi hit, Facebook gori od objava o njemu.

„Ma znam, rekli su mi mater i otac“, komentirao je kratko nimalo fasciniran svojim novim, zvjezdanim statusom.

 

Iako je več iza njega zavidna sportska priča, Toni se ne zanosi, već nastavlja istim, predanim tempom. Uzor mu je, kaže, nekadašnje sjajno krilo Hrvatske rukometne reprezentacije Manuel Štrlek, a sanja zaigrati i za neke inozemne klubove poput Barcelone ili njemačkih klubova. No prije toga, čeka ga završnica PH za U15 gdje se RK Ardiaei plasirao među četiri najbolje ekipe lijepe naše.

Foto: Winter Cup Mostar, Zagrebački rukometni savez, Marko Polo Sport Net, privatni album