Zašto se baš nakon Valentinova mnogi zapitaju jesu li u pravoj vezi? Red ljubavi, red gušenja

Veljača je stigla, a s njom i neizbježno Valentinovo. Dok jedni taj mjesec doživljavaju kao vrijeme romantike, cvijeća i lijepih gesta, drugi ga sve češće povezuju s pitanjima, sumnjama i – pucanjem odnosa. Je li veljača doista mjesec ljubavi ili je, kako se često čuje, mjesec suočavanja s realnošću?

O toj temi govori doktorica prava i spisateljica, između ostaloga suautorica knjige best sellera Vodič kroz razvod braka Ivana Mijić Vulinović, koja ističe da ne bi olako posezala za statistikama o većem broju razlaza ili razvoda upravo u veljači. Kako kaže, ne raspolaže konkretnim statističkim podacima koji bi to potvrdili, iako se u posljednje vrijeme sve češće piše kako se takav trend naslućuje.

Vrijeme kada smo okrenuti jedni prema drugima

Prema njezinim riječima, svako godišnje doba nosi svoj „šušur“. Ljeto donosi otvorenost, druženja i veći broj socijalnih interakcija, kao i razdoblje pred blagdane i same blagdane, kada smo okruženi ljudima, veselimo se, izlazimo i zabavljamo. Veljača je, s druge strane, drugačija.

„Ovo je period godine koji se često naziva najdepresivnijim, ali ja ga ne bih tako nazvala. Rekla bih da je to vrijeme kada se zapravo suočavamo sami sa sobom i sa svojim bližnjima, a među te najbliže, naravno, spadaju i partneri“, ističe Mijić Vulinović.

Upravo zato, dodaje, ne bi je čudilo da se u ovom razdoblju javlja više nesuglasica u odnosima, čak i ako statistički veljača nije mjesec s najviše razvoda. Kada smo više okrenuti jedni prema drugima, prirodno je da izlaze na površinu i teme koje se inače guraju „pod tepih“.

„To u konačnici nije loše. Zna boljeti i ponekad završiti onako kako ne bismo htjeli, ali otvaranje tih tema ima svoju vrijednost“, naglašava.

Valentinovo – komercijalizacija ili lijepa prilika?

Govoreći o Valentinovu, Mijić Vulinović nema negativan stav prema tom blagdanu, iako priznaje da ga mnogi doživljavaju kao američku komercijalizaciju.

„Ja to ne gledam tako. Što sam starija, sve mi je ljepše u životu slaviti. Svaka prigoda za slavlje, za fine i lijepe geste, bilo u partnerskim, prijateljskim ili drugim odnosima, meni je draga“, kaže.

Romantične geste, dodaje, uvijek su dobrodošle u vezi – ne samo na Valentinovo, nego tijekom cijele godine.

Zašto veze pucaju – ljubav nije dovoljna

Ključno pitanje ipak ostaje: zašto veze i brakovi pucaju? Je li riječ o nedostatku ljubavi?

Pozivajući se na jednog blogera čije stavove prati, Mijić Vulinović ističe tezu s kojom se u potpunosti slaže – ljubav sama po sebi nije dovoljna.

„Uz ljubav su nužne i kompetencije za voljenje“, naglašava.

Te kompetencije, objašnjava, uključuju poštovanje, međusobno povjerenje, kao i izostanak ponašanja koja proizlaze iz osobnih nerazriješenih problema, poput posesivnosti ili patološke ljubomore.

„Osoba s kojom ste može vas istinski voljeti, ali vas istovremeno može gušiti, umjesto da vam bude vjetar u leđa. Može vas sputavati, a trebala bi vas poticati da budete najbolja verzija sebe“, kaže.

Zato smatra da se većina ljudi koji su se razveli nisu zavaravali da se vole. Ljubavi je, kaže, često bilo, ali su izostajali emocionalni kapaciteti nužni da bi veza ili brak opstali.

Rastava – slabost ili hrabrost?

Na pitanje je li rastava znak slabosti veze ili hrabra odluka za kraj, Mijić Vulinović ističe da nije presudno događa li se ona u veljači, kolovozu ili bilo kojem drugom mjesecu.

„Teško je dati jednoznačan odgovor. Živimo u konzumerističkom društvu, ali ipak mislim da osobito parovi s djecom ne odustaju tako lako“, kaže, dodajući kako je sam proces razvoda iznimno težak i kompleksan, posebno za one koji ga nisu prošli.

Prekinuti odnos u kojem više nema ljubavi – ili u kojem ljubav postoji, ali se ne mogu ostvariti nužne kompetencije za zdrav odnos – može biti izuzetno bolno. No u tom smislu, naglašava, takva odluka može biti i hrabra.

„Uvijek podržavam da se pokuša na sve načine i do samog kraja“, ističe.

Često, dodaje, čuje ljude koji kažu da su „barem ranije“ trebali donijeti odluku o razvodu, no na to ima jasan odgovor.

„Odluka je donesena upravo u onom trenutku kada je trebala biti donesena – kada je voda došla do grla i kada više nije bilo opcija za spas odnosa. Tako se ljudi kasnije ne pitaju jesu li mogli još nešto pokušati.“

Suočavanje koje može biti početak

Veljača, zaključuje Mijić Vulinović, možda i nije mjesec u kojem se veze najčešće završavaju, ali svakako jest vrijeme kada se mnogi iskreno zagledaju u svoje odnose. A to suočavanje, koliko god bilo teško, ponekad je nužan korak – bilo prema dubljoj povezanosti, bilo prema hrabrom završetku jedne životne priče.