Kad je imao osam godina preminula mu je majka, a danas je najstariji živući festanjul

Gospar Božo Grčić u travnju prošle godine proslavio je stoti rođendan, a sinoć je u prepunoj dvorani Ivana Pavla II. prikazan i dokumentarni film posvećen njemu – najstarijem živućem festanjulu.

Rođen je 10. travnja 1925. godine na Mljetu. U dokumentarnom filmu priča kako mu je majka preminula kada je imao samo osam godina, zbog čega je školovanje nastavio u Stonu. Gimnaziju je pohađao u Kotoru, nakon čega se, po želji svoga oca, konačno doselio u Dubrovnik. Tako na samom početku filma o sebi govori stogodišnji Božo, a da ne bi bilo zabune – riječ je o vitalnom stogodišnjaku s odličnim smislom za humor.

Njegov životni put gotovo je u potpunosti isprepleten s ovom višestoljetnom svečanošću, kojoj je ostao vjeran kroz desetljeća društvenih i povijesnih promjena.

Film se razvija kroz spoj osobnih sjećanja i šireg povijesnog konteksta, prateći Grčićev dugogodišnji angažman u procesijama i protokolima Feste, u kojima i danas sudjeluje kao rijedak svjedok njezina neprekinutog kontinuiteta. Među istaknutim epizodama prisjeća se 1941. godine, kada je kao član počasne garde dubrovačke mladeži i društva „Hrvatski junak“ na Pilama sudjelovao u dočeku bana Banovine Hrvatske Ivana Šubašića i zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Posebno mjesto zauzimaju i sjećanja na prenošenje tradicije izvan domovine, uključujući organizaciju prve Feste svetoga Vlaha u Philadelphiji 1993. godine te godinu poslije u Washingtonu.

Vizualni sloj filma obogaćen je njegovim likovnim radovima – prikazima dubrovačkih veduta, prizora iz svakodnevnog života, motiva Feste i likova svetoga Vlaha – koji dodatno potvrđuju širinu i trajnost njegova doprinosa očuvanju kulturne memorije Dubrovnika, ali i hrvatske dijaspore.

Film potpisuje autorica Marija Pajić Bačić, snimatelj je Marijan Marinović, montažu je realizirala Barbara Vlahović, dok je postprodukcija ostvarena u produkciji VSP VIDEO.