Navijači mu se vesele, ali on će u Dinamu biti samo prolaznik, čemu sve to

Transfermarkt kaže kako je Dinamo u prošloljetnom prijelaznom roku doveo čak 16-oricu novih igrača koje je trener Mario Kovačević koristio u ovoj sezoni. Iznosi koji su izdvojeni za pojedinog nogometaša za ovu priču nisu n, nabrojat ćemo samo imena i njihove pozicije: Beljo, Bakrar i Topić (napadači), Valinčić, Goda i Perez-Vinlöf (bekovi), Dominguez, McKenna (stoperi), Soldo, Bennacer, Ljubičić (defenzivni vezni), Mudražija, Villar, Zajc (ofenzivni vezni), Lisica, Vidović (krila).

Iz navedenog se vidi kako su sve pozicije u momčadi bile popunjene, neke čak nakrcane, sve osim jedne – vratarske. Tako je Dinamo u sezonu krenuo s prokušanim snagama 27-godišnjim Nevistićem, 31-godišnjim Filipovićem i 38-godišnjim Zagorcem. Mlade snage poslane su na posudbu: 18-godišnji Rajić u Kustošiju, a 23-godišnji Čavlina – donedavno velika nada i kapetan selekcije U-21 – u talijanski Como. Dinamo kao da za Čavlinu nije bilo briga; da jest, ne bi ga olako pustio u posvemašnju besperspektivnost – naime, Nikola ove sezone u Comu nije branio niti jednu jedinu minutu.

I tako, Dinamo je prošlog ljeta ostao na trojici solidnih, ali ne vrhunskih vratara reprezentativnog kalibra. Prošlog ljeta Dominik Livaković Dinamu i Bobanu nije bio – ni u peti. Kao što znamo, Livi je tog ljeta, nakon što je izvisio u Feneru, pristao na posudbu u Gironu. Išao je negdje gdje je mislio da će braniti…

Dominik Livaković danas je ponovno u Dinamu. Klupska ikona i ljubimac navijača ponovno je pred svojom najdražom publikom i svi mu se vesele, neki od njih odobravajući preko FB-a činjenicu kako Dinamo ipak ima A reprezentativca Hrvatske. Iako ga, tehnički, nema; Livi je nominalno igrač turskog kluba Fenera na posudbi u Dinamu.

A kakva je perspektiva novoobnovljene Dinamove i Livijeve romanse? Umjesto nagađanja, citirat ćemo nekada važnog Dinamovog dužnosnika, dobro insajderski potkovanog Krešimira Antolića.

– Prema nekim informacijama, Livaković Fenerbahče stoji oko 2.3 milijuna eura godišnje. To znači da su samo na njegove plaće od dolaska u kolovozu 2023. potrošili nešto manje od šest milijuna eura. Kada se na to nadoda već plaćenih pet milijuna eura odštete, uz dodatnih 1.5 milijuna koje još trebaju isplatiti u ožujku, dolazimo do zaključka da je dosadašnji trošak Fenerbahçea za Livakovića veći od deset milijuna eura. U tom kontekstu zvuči gotovo nevjerojatno da bi Dinamo platio oko 200 tisuća eura za posudbu te da bi Fenerbahče pristao na konačni transfer temeljen isključivo na postotku budućeg transfera, bez fiksne odštetne klauzule, koja se navodno procjenjuje na pet milijuna eura. Dinamo, s obzirom na svoju financijsku situaciju, objektivno ne može preuzeti takvu obvezu – napisao je Antolić na društvenoj mreži.

Prevedeno: Dinamo i Livaković voljet će se do svibnja, u možda samo dvadesetak utakmica, a onda će se ponovno naći na prekretnici: Livi će tražiti novi klub – ovoga puta s bolje pregovaračke pozicije budući da ide na Svjetsko prvenstvo – a Dinamo će opet u potragu za vratarem Livijeva klase. Jer si Livija očito ne može priuštiti, osim ako Fenerbahče pristane na nekakav megapopust.

Što nam sve to govori? Ništa drugo nego da je Dinamova vratarska strategija, kao i niz drugih Bobanovih strategija – odnos prema zaslužnim igračima, promocija vlastitih mladih igrača, odabir pojačanja, demokratizacija i transparentnost poslovanja, javna komunikacija – promašena.

Nekako su se logičnim činila dva vratarska scenarija: da je Dinamo odmah, prošlog ljeta, krenuo u potragu za novim klasnim čuvarem mreže, onim s kojim se mogao potpisati višegodišnji ugovor i na kojemu bi se možda moglo i zaraditi, ili pak izgurati sezonu s postojećim golmanima, s kojima će ionako biti prvaci, pa kroz proljeće skautirati i kupiti novoga, boljega od Filipovića i Nevistića. Graditi novu vratarsku priču na tromjesečnoj posudbi Livakovića – za kojega ni ne znamo u kakvoj je formi, budući da od prošlog ljeta nije branio – čini se pomalo riskantnim. Uza sve uvažavanje Livijeve klase i njegovih nemjerljivih zasluga.

Pa kad smo već kod Dinamovih ulaznih transfera, spomenimo i ovo: u eri revolucionarne, preporoditeljske platforme Dinamovo proljeće, predvođene najprije Zajecom, a potom i Bobanom, Dinamo je doveo već dvadesetak nogometaša s raznih strana svijeta. Od tolikoga broja, već ove zime počinju otpadati jedan po jedan nezadovoljnik; najprije je otišao Ljubičić, sada će i Mudražija, dok su iza Villara, Vidovića, Solde, Galešića, čak i skupocjenog Bennacera, također posuđenog igrača koji na proljeće odlazi iz Dinama, nezamjetne role. Villar i Vidović također bi najradije zbrisali iz Maksimira.

To je, zaključimo, produkt Zajecove i Bobanove vizije, poduprte navijačkim hukom sa Sjevera i možemovskim stražarima iz sjene: puno, previše igrača, a premalo punokrvnih nogometaša. Onih zbog kojih će publika hrliti na stadion. Dinamo je to kakav nikada – ili već odavno – nije bio.

Foto: Hrvatska nogometna reprezentacija (FAH)