(VIDEO) Pogledajte najnoviji pothvat ekstremnog sportaša Borovca, 15 kilometara teške mrkente po najgoroj južini

Taman kad promislimo da nas Tonči Borovac, 45-godišnji trkač i zaljubljenik u ekstremne sportove i sve druge ekstremne poslove iz Žrnova, više ničim ne može iznenaditi, on otrči iznimno zahtjevnu i opasnu dionicu od uvale Pržina u Lumbardi do uvale Rasohatica na Defora i to tijekom najjačih udara juga.

„Treba bit’ malo lud“, zaključio je Tonči smijući se te, po tko zna koji put, potvrđujući onu poznatu izreku da su svi boduli malo ludi. Ili malo više, ali na dobar način.

Jer, pothvat kojeg je danas u poslijepodnevnim satima izveo zaista je totalna ludost, a to i sam priznaje. Korčulani će znati o kakvom se izazovu radi, dionica od Pržine do Rasohatice je neprohodna, oštra i gruba morska obala, tzv. mrkenta, kojom nitko živ ne prolazi ni tijekom sunčanog i lijepog vremena. Osim toga, radi se o obalnom pojasu tik uz more i to na južnoj strani otoka gdje jugo udara najjače iz otvorenog mora, valovi dosežu i po nekoliko metara u visinu, a o njihovoj silini nećemo niti govoriti.

„Pripremam se za Škraping, poznatu ekstremnu utrku na otoku Pašmanu koja će se održati 7. ožujka. Planiram se prijaviti na 45 kilometara po najgoroj mrkenti pa sam danas odlučio odraditi ovaj trening“, mirno nam priča Tonči kao da je odlučio nedjeljno poslijepodne provesti na kavi u nekom lokalnom kafiću.

Međutim, svatko tko poznaje Tončija zna da je on danas u tim izazovnim uvjetima i izvanrednom izazovu kojeg je sam sebi postavio i više nego uživao. Na videima koje nam je ustupio možete čuti silinu vjetra na Pržini u Lumbardi koja je uvučena uvala, a jugo je bilo još jače i opasnije kako je napredovao rutom. Osim što je bio izložen udarima vjetra, osim što je pljuštala kiša, Tonči je morao izbjegavati goleme valove i sve to u iznimno brzom tempu po terenu koji je, malo je reći, opasan. Radi se o neprohodnim, oštrim stijenama i hridima na kojima jedan krivi korak znači pravac na Hitnu. Tonči je dionicu do Rasohatice otrčao u sat i 20 minuta!

„Uf, griže su izuzetno strme i oštre, veći dio puta je teško prohodan ili neprohodan, teško bi mi bilo i po suncu, a kamoli po južini. Na Pržini sam odmah okisnuo zbog jakog pljuska, ali pljusak mi je bio najmanji problem“, priča nam Tonči.

Najveći problem bili su valovi koje je vješto izbjegavao, ali su ga svejedno poklopili tri puta. Tonči ističe da se jednom valu jedva odupro, jedva se uspio zadržati na obali da ga ne povuče u more. Podsjetimo se da je na takav sličan način nesretni čovjek nedavno u Dubrovniku izgubio život!

Drugi najveći problem je teren, mrkenta iziskuje visoku razinu spremnosti i trenutačnih reakcija, a mjesta za pogreška nema.

„Jako je iscrpljujuće, kad trčiš po mrkenti potpuno druga skupina mišića se koristi nego kad trčiš po uobičajenom terenu. Moraš se bacat, penjat, noge ti propadaju u škrape, uništio sam gumarice za trčanje sigurno 50 posto. Osim toga, koordinacija pokreta s mozgom mora biti bez greške, koncentracija mora biti na vrhuncu, jedna greška i nema te. A mobitel ne radi, skroz mi se smokrio nakon što sam snimio par videa i više ga nisam mogao otključati. Ovo mi je sigurno najteži pothvat do sad!“, priznaje nam Tonči.

Najgora i najteža dionice, kaže Tonči, bila mu je ona oko Bata i punte od Glogovca gdje su udari juga i valova dosezali nevjerojatne razmjere, iako ga je najveći val poklopio u Rasohatici gdje se od valova zapjenila cijela vala. Fizički napori i neizvjesnost je zapravo ono što Tončija motivira, ali nije stvar samo u tome, otkriva nam. Imao je priliku doživjeti silinu i ljepotu prirode, rekli bismo, u prvome redu, uživo i to 4D, sa svim osjetilima.

„Nevjerojatan doživljaj, udari valova su bili impresivni. Mokar si do kože, puše, more huči, valovi udaraju, aerosol u zraku, kao da si povezan direktno s prirodom. Nikad nisam ništa slično doživio, tek sam danas shvatio koliko je more moćno, koliku razornu snagu ima, kolika je zapravo silina juga. Tek sam danas shvatio zašto je obala tako surova i ogoljena, nešto posebno!“, pun je dojmova Tonči.

Iako se čini da na obale Defora tijekom južine živa duša ne bi svojevoljno stupila nogom, danas su se u Uskoj luci susrele čak dvije žive duše – Tonči i koza.

„Jedna smišna koza me pratila jedno vrijeme, upoznali smo se u Uskoj luci, otprilike kilometar od Pržine. Pametna i dobro stavljena koza, spretna je i vidi se da ima iskustva s mrkentom“, ozbiljno opisuje Tonči svoju novu prijateljicu.

Nakon sata i 20 minuta, Tonči je stigao u Rasohaticu, a potom se lokalnom cestom vratio na početnu točku na Pržinu za što mu je trebalo još 40 minuta. Nakon dva sata trčanja u zaista ekstremnim uvjetima, osjećao se umorno, iscrpljeno, ali zadovoljno i ispunjeno.

Tonči Borovac je zaista posebna osoba, teško da ćete pronaći nekoga sličnoga, a među otočanima je malo reći omiljen. Nadaleko je poznati vlasnik obrta „Borovac“ za iskope, ručno vađenje stijena, miniranje, krčenje šume i sve vrste specijaliziranih i opasnih poslova u ekstremnim uvjetima na mjestima gdje nije moguć pristup strojevima.

Koliko je velika njegova ljubav prema ekstremnim sportovima svjedoči i speleološka jama u Postrani koja baš po njemu dobila ime. Istaknuti je humanitarac, a bio je nominiran i za EN FACE-ANFAS nagradu kad je čeličnom četkom uklonio vandalske natpise te uredio okoliš zapuštenog partizanskog spomenika Tabor na Pelješcu.