Drugo polugodište: Zašto se javlja stres – djeca u strahu da ne razočaraju (ambiciozne) roditelje

Djeci ne trebaju savršeni roditelji, nego odrasli koji slušaju, razumiju i pružaju osjećaj sigurnosti. Strpljenje i toplina čine veliku razliku. Važno je da djeca znaju da nije presudan samo rezultat, nego njihov trud i napredak

Povratak u školske klupe nakon zimskih praznika za mnoge učenike, ali i roditelje i nastavnike, nije jednostavan. Nakon gotovo tri tjedna odmora, promjene ritma i opuštenijeg dnevnog rasporeda, ponovno sjedanje u školske klupe često donosi osjećaj umora, nelagode i otpora. Drugo polugodište pritom nosi dodatni pritisak – dulje traje, ima manje praznika, gradivo je opsežnije, a očekivanja sve veća.

Psihologinja Osnovne škole Marina Držića, Dolores Kurtela, ističe kako je takva reakcija kod djece posve očekivana. „Normalno je da se nakon praznika javi otpor ili umor, no većina djece se kroz tjedan ili dva ponovno prilagodi školskom ritmu. Važno je znati da svako dijete ima svoj tempo i da ne možemo očekivati da se svi odmah savršeno uključe u školske obaveze“, naglašava.

Manje praznika, više pritiska – ali i prilika za razvoj

Drugo polugodište često se doživljava kao teže upravo zbog osjećaja da nema dovoljno stanki. „Manjak praznika definitivno može utjecati na motivaciju učenika, pogotovo ako se to stalno naglašava. To je činjenica koju treba uzeti u obzir, ali još je važnije kako ćemo se prema tome postaviti“, objašnjava Kurtela.

Umjesto fokusiranja na količinu gradiva i duljinu trajanja polugodišta, ona naglašava važnost postupnosti. „Važno je postaviti prioritete, organizirati vrijeme i učiti djecu planiranju. Razvoj radnih navika, postupno učenje i vikendi kao vrijeme oporavka mogu učiniti drugo polugodište znatno ugodnijim.“

Kada dijete kaže da ne voli školu ili pokazuje nezainteresiranost, iza toga se rijetko krije lijenost. „Najčešće iza takvih rečenica stoji emocija – strah, frustracija, osjećaj neuspjeha ili preopterećenosti. Umjesto dodatnog pritiska, važno je pitati dijete što mu je teško i što ga muči“, ističe psihologinja.

Svako dijete je individualno – netko se boji usmenog ispitivanja, netko ima teškoće s pismenim izražavanjem, a netko osjeća pritisak zbog očekivanja okoline. „Kad se dijete osjeti viđeno i saslušano, puno je lakše raditi na rješenjima i vraćanju motivacije.“

Posebnu pozornost treba obratiti na znakove koji traju dulje vrijeme. „Ako se javljaju tjelesni simptomi poput bolova u trbuhu, glavobolja, problema sa spavanjem ili čestih izostanaka, to su signali koje treba shvatiti ozbiljno i po potrebi potražiti stručnu pomoć.“

Različite dobi – različiti stresovi

Stres se ne očituje jednako kod svih učenika. „Kod mlađe djece često se javljaju separacijski strahovi ili nesigurnost zbog novih situacija, dok stariji učenici prolaze kroz izazove novih predmeta, novih učitelja i većih akademskih zahtjeva“, pojašnjava Kurtela.

Ipak, bez obzira na dob, većina školskih briga svodi se na nekoliko osnovnih strahova – strah od neuspjeha, neprihvaćanja ili razočaranja odraslih.

Roditelji često nesvjesno povećavaju pritisak na djecu. „Često čujem izjave poput ‘nama ocjene nisu važne’, ali djeca vrlo dobro osjećaju roditeljsko raspoloženje i stres, čak i kada se on ne izgovara naglas“, kaže Kurtela.

Uloga roditelja ključna je u stvaranju osjećaja sigurnosti. „Rutina, organizacija i predvidljivost daju djeci osjećaj stabilnosti. Kada znaju što ih čeka tijekom dana i tjedna, lakše se nose sa školskim obavezama i stresom.“

Stres učitelja i važnost suradnje

Ni učitelji i profesori nisu imuni na pritisak drugog polugodišta. „Oni imaju kurikulum koji moraju ispuniti, gradivo koje se mora obraditi, a vremena je uvijek premalo. To može biti iscrpljujuće“, ističe psihologinja.

Ipak, kvalitetan odnos s učenicima i postavljanje realnih ciljeva mogu znatno olakšati rad. „Suradnja škole i roditelja iznimno je važna tijekom cijelog školovanja, a posebno u ovom razdoblju. Otvorena komunikacija, razumijevanje i fleksibilnost pomažu svima – i djeci, i roditeljima, i nastavnicima.“

Nezainteresiranost djece za čitanje i učenje jedan je od najčešćih izazova današnjice. „Vremena su se promijenila. Djeca provode puno više vremena pred ekranima, naviknuta su na brze informacije, a koncentracija im je slabija“, objašnjava Kurtela.

Ipak, motivacija se može potaknuti pravilnim pristupom. „Djeci je iznimno važno dobiti pohvalu i priznanje za trud i napredak, a ne samo za konačni rezultat. Time gradimo njihovu unutarnju, intrinzičnu motivaciju.“

Ne moraju biti savršeni

Jedna od ključnih poruka odnosi se na perfekcionizam. „Djeca ne trebaju biti savršena niti dobra u svemu. Važno je prepoznati njihove afinitete, interese i snove te ih u tom smjeru usmjeravati, osobito u osnovnoj školi“, naglašava Kurtela.

Organizacija vremena, razvoj radnih navika i realna očekivanja vještine su koje škola nastoji razvijati od najranijih razreda, jer su temelj za kasniji život.

Učenici koji se pripremaju za upise u srednje škole, fakultete ili državnu maturu često su pod dodatnim stresom. „Primjećuje se veća zabrinutost i veća usmjerenost na ocjene nego ranije. No škola, razrednici, stručna služba i roditelji zajednički rade na tome da to razdoblje prođe što lakše – kroz informiranje, razgovore i usmjeravanje“, kaže psihologinja.

Najvažnija poruka za kraj

Za kraj, Dolores Kurtela šalje jasnu poruku roditeljima i djeci: „Djeci ne trebaju savršeni roditelji, nego odrasli koji slušaju, razumiju i pružaju osjećaj sigurnosti. Strpljenje i toplina čine veliku razliku. Važno je da djeca znaju da nije presudan samo rezultat, nego njihov trud i napredak.“

Motivacija, dodaje, ne dolazi uvijek sama od sebe, ali se može graditi – kroz razumijevanje, podršku i realna očekivanja. „Iza ocjena, ispita i bodova stoje djeca sa svojim emocijama, strahovima i potencijalima. Mentalno zdravlje jednako je važno kao i školski uspjeh.“