ČISTA LJUBAV Pogledi koji mole samo za jedan dar – dom

Božić je vrijeme darivanja. Vrijeme kada se domovi pune svjetlima, mirisima kolača i tihim željama koje šapućemo u sebi. Vrijeme kada ruke traže poklone, a srca toplinu.

U jednom kutu grada, iza ograde Azila Dubrovnik, Božić izgleda malo drugačije.

Tamo su repovi koji mašu čim se pojavi čovjek. Nema poklona zamotanih u sjajni papir, ali ima pogleda koji mole za jedan jedini dar – dom. Tamo su psi koji ne znaju koji je dan u godini, ali jako dobro znaju što znači biti sam. I još bolje znaju što znači nada.

Svaki od njih ima svoju priču. Netko je ostavljen jer je narastao previše. Netko jer je postao „višak“. Netko jer je jednostavno volio previše. Svi oni imaju jedno zajedničko – srce puno ljubavi koju nemaju kome dati.

Božić nas podsjeća na darove, ali pravi dar za životinje nije samo u prosincu. Pravi dar je dom. Sigurna ruka. Ime koje će netko izgovarati s nježnošću. Šetnja bez povratka u boks. Ljubav koja traje cijele godine, a ne samo dok traju blagdani.

Udomljavanje nije čin sažaljenja. To je čin ljubavi. To je odluka da nečiji cijeli svijet stane u tvoj dom – i zauzvrat ga ispuni bezuvjetnom srećom.

Ove godine, dok pališ lampice i razmišljaš o darovima, sjeti se njih. Azil Dubrovnik ima jako puno pasa koji čekaju. Možda baš tvoj dolazak čeka nečiji najljepši Božić ikad.

Jer za njih, Božić nije poklon ispod bora.
Božić je – otići kući.