Došao je iz Vukovara u Dubrovnik dok se situacija ne smiri. Tu je ostao, pronašao dom, prijatelje i mir

Imao je samo sedamnaest godina kada je s majkom i sestrom došao u Dubrovnik kako bi se sklonio dok se situacija u Vukovaru ne primiri. To “malo” pretvorilo se u više od tri desetljeća jer je, zapravo, veći dio života proveo u Dubrovniku nego u rodnom Vukovaru.

Kristijan Vilner sjeća se da je vijest o padu Vukovara dočekao u Dubrovniku, sa osjećajem tuge i šoka.

“U to vrijeme imao sam 17 godina, ali sam već od 14. rujna bio u Dubrovniku kod jednog prijatelja. Ne znam… bilo je očekivano, ali je ipak bio šok za sve. Kao za sve, tako i za mene i moju obitelj. Otac je poginuo prije toga, 2. studenoga, tako da smo već bili potreseni samim tim. A da smo očekivali da će se nešto dogoditi u Dubrovniku, vjerojatno tu nikada ne bismo ni došli. To nitko nije očekivao,” priča za Soundset Ragusu.

Za njega je poveznica između Vukovara i Dubrovnika, nažalost, rat, a priznaje kako se više povezao s Dubrovnikom jer je ovdje pronašao mir i utočište.

“Dobro, meni je Dubrovnik zanimljiviji nego Vukovar, zbog toga što sam više vremena proveo u Dubrovniku nego što sam imao djetinjstva u Vukovaru. Rodni grad i Dubrovnik, nažalost, povezuje rat,” kaže Vilner. “Zbog rata imam puno poveznica — životnih priča, prijateljstava i svega ostalog.”

Svake godine, na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, Kristijan odlazi u rodni Vukovar. Kad dođe tamo, probude se sjećanja na djetinjstvo i brojne prijatelje koji su ostali u gradu i koje viđa tek rijetko, ali ih nosi u srcu i kada se vrati u svoj novi dom — Dubrovnik.

Grad u kojem je pronašao mir, prijatelje i dom.

Foto: Kolona sjećanja 2012./Wikipedia