RADOST Puno više od udruge zabrinutih roditelja, zbog gromobrana bi mogli ostati bez novca

Udruga Radost već 25 godina u Pločama pruža podršku djeci s teškoćama u razvoju i osobama s intelektualnim teškoćama najviše zahvaljujući Nadi Boras, majci koja je suočena s izostankom pomoći sustava odlučila uzeti stvari u svoje ruke.

“Integrirano školovanje bilo je nepoznanica, a pomoćnici u nastavi tad nisu postojali. Moja kćer Katarina pohađala je Osnovnu školu Marina Držića u Dubrovniku po posebnom programu. Živjela je u domu, a svakog vikenda išla sam po nju da osjeti obiteljsku atmosferu i podršku. Uz pomoć drugih roditelja koji su se suočavali sa sličnim problemima i potaknuti iskustvom Udruge Sunce iz Makarske, osnovali smo Radost 20. ožujka 2000.”, prisjetila se Boras, inače dugogodišnja predsjednica udruge, majka šestero djece, koja je u Ploče stigla iz ratnog Sarajeva.

Udruga Radost danas je puno više od početne inicijative zabrinutih roditelja. Tijekom 25 godina proveli su više od 200 projekata i programa, od kojih su mnogi usmjereni na prevenciju institucionalizacije, integraciju u zajednicu, individualne terapije i socijalnu podršku. Danas imaju tim stručnjaka, psihologa, logopeda, edukacijskih rehabilitatora, socijalnog radnika, pedagoga, a korisnicima osiguravaju poludnevni boravak, osobne asistente, psihosocijalnu podršku, edukacije, terapije. Međutim, ono što se nije bitno promijenilo je nesigurno financiranje.

“Svake tri godine moramo prolaziti kroz nove natječaje. Nema sustavne potpore. Sad se sve dodatno zakompliciralo izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi. Da bismo nastavili pružati usluge, moramo ishoditi novu licencu. Naime, naš prostor je u zgradi s neodgovarajućim gromobranskim sustavom, a da bismo ga popravili trebamo suglasnost svih stanara i korisnika prostora, što sporo ide. Ljudi ne shvaćaju da to nije samo birokratska formalnost, već i stvarna prepreka našem radu”, istaknula je Boras.

A u Udruzi Radost dani uistinu i jesu radosni. Odrasli korisnici svakodnevno dolaze u poludnevni boravak, gdje sudjeluju u radionicama, kreativnom izražavanju, igrama, druženju, dok su najmlađi korisnici uključeni u individualne logopedske, edukacijsko-rehabilitacijske i psihološke terapije. Međutim, zbog velikih potreba i nedostatka sustavnog rješenja, mnogi ostaju na listama čekanja.

“Jedna od naših temeljnih vrijednosti je život u zajednici i deinstitucionalizacija. Cilj nam je da svako dijete s teškoćama, dokle god je to moguće, ostane unutar vlastite obitelji, u svom prirodnom okruženju. Svi mi imamo pravo živjeti među svojima i nema te institucije koja može zamijeniti ljubav doma. Za to se borimo” rekla je Boras i istaknula kako je upravo zahvaljujući udruzi 2011. godine jedan učenik u invalidskim kolicima upisan u redovnu osnovnu školu u Pločama, što je jedan od prvih takvih primjera u Hrvatskoj. 

Osim za djecu, Udruga Radost tu je i za roditelje.

“Nije lako prihvatiti da tvoje dijete ne napreduje kao drugo. Osjećaš osudu okoline, a borba u glavi je svakodnevna. Zato im mi pokušavamo pomoći, da se među sobom informiraju, da razgovaraju, da se ne osjećaju sami. Želimo im pomoći da prihvate problem i da zajedničkim snagama pomognemo našoj djeci. Nastojimo im olakšati i tako da dok su djeca u udruzi imaju neko vrijeme za sebe, za druge članove obitelji, za posao. Mislim da to puno znači i roditeljima i djeci”, kazala je Boras.

Udruga trenutačno ima oko 200 članova, uključujući roditelje, djecu, volontere i stručne suradnike. Oko 70 djece pohađa terapije, 15 odraslih koristi poludnevni boravak, a 8 osoba ima osobne asistente. Udruga osigurava i pomoćnike u nastavi, koji su mnogima značajna podrška u školi.

“Ljudi često ne razumiju koliko nam je teško. Moramo pisati projekte, izvještavati, zapošljavati deficitarne struke. Sve pod velikim povećalom. Financijska neizvjesnost je naša svakodnevica već 25 godina i bilo je trenutaka kad sam bila na rubu, ali žao mi je ostaviti nešto što smo entuzijazmom stvarali toliko godina. Srce mi se ispuni kad netko samozatajno donira udruzi, pomogne i ne traži ništa zauzvrat. Voljela bih da još dugo pomažemo našoj djeci, roditeljima i čitavoj zajednici. To je radost”, zaključila je Boras.

Foto PLOnline