Zapovjednik obrane Srđa: Rat smo dobili jer smo bili spremni sve učiniti jedni za druge

Dubrovčani danas slave Dan branitelja i prisjećaju se herojske obrane grada.

Na ‘crni petak dubrovački’, 6. prosinca 1991. godine srpsko-crnogorski agresor pokrenuo je sveopći napad na grad. Najžešći napadi bili su na tvrđavu Imperijal na Srđu, kao i na povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan.

Tim povodom razgovarali smo s braniteljom Mišom Ljiljanićem koji je bio zapovjednik obrane Srđa od 14. studenog 1991. do 27. svibnja 1992. godine. Ljiljanić u razgovoru za Jug info ističe kako nosi sjećanja na te događaje koji su bili prije 32 godine, no dodaje kako nerado o tome govori.

“Ako mene pitate, ja bih volio da se to što manje spominje jer nam se vraćaju uspomene. No, bilo je tu puno lijepih momenata, međuljudskih odnosa… svatko za svakoga je bio spreman učiniti sve, ali činjenica je da nam se svake godine ponavljaju iste stvari. Ipak je bilo teških trenutak, nosili smo mrtve i ranjenje i zbog toga naviru teške uspomene”, govori Ljiljanić.

Ističe kako se riječima ne može opisati kako je grad izgledao tog 6. prosinca 1991. godine.

“Sedam mjeseci nije bilo vode, struje, grad je bio pun izbjeglica iz Konavala, Primorja, Brgata, Župe, Osojnika… Pola ljudi je otišlo iz Dubrovnika jer su strahovali za svoju obitelj i djecu. Okolnosti su bile jako teške, nismo se imali gdje oprati. Teško je nakon 30 i nešto godina sve to dočarati. Uz sve to, vladala je neka pozitivna energija, svi smo bili spremni dati sve od sebe da se grad obrani. To smo i uspjeli”, istaknuo je Ljiljanić koji je tada imao 21 godinu, a bio je zapovjednik obrane Srđa.

“Na Srđu je bilo ljudi koji su bili od mene stariji 10-15 godina, ali bilo je i mladih koji su tek napunili 18 godina. Svi su bespogovorno slušali što im se kaže jer su bili svjesni da sam ja u svakom momentu spreman učiniti sve za svakog od njih. Tako su se i oni prema meni ponašali i bili smo spremni sve učiniti jedni za druge. Zbog toga smo i dobili rat, ne samo u Dubrovniku nego na razini cijele Hrvatske”, smatra zapovjednik obrane Srđa.

Prisjetio se kako je bio na teškim položajima gdje su s malim brojem ljudi odbijali neprijatelje.

“Uvijek kažem kako mali broj ljudi može napraviti puno više nego tisuću budala. Ključ uspjeha je mali broj ljudi koji je spreman žrtvovati se i dati svoj maksimum. Mi smo bili slabo naoružani, ali nismo se micali s mjesta, svaki dan smo trpjeli udare. Primjerice od 8. do 12. studenog je tvrđavu dano-noćno udaralo pet tenkova, nadlijetali su avioni, tukle su nas topovnjače, minobacači… Riječima se ne može opisati kako je to bilo. Uz sve to bilo je teško odbijati pješačke napade neprijatelja”, kazuje Ljiljanić.

Govori kako je prednost dubrovačkih branitelja bila to što neprijatelji nisu bili dobro informirani.

“Oni su cijelo vrijeme lagali i govorili kako Dubrovnik brani pet tisuća naoružanih ustaša, kako čak imamo i Arapa… Sami su sebe dovodili u zabludu, stvarali su strah, a mi smo s malim brojem ljudi uspjeli sve njih odbiti”, prisjetio se dubrovački branitelj.

Pitali smo ga kako danas gleda na Srbiju, Crnu Goru, Trebinje.

“Nikad nisam imao osjećaj mržnje prema nikome, neka svatko živi svoj život, daleko im kuća… Nemam ništa protiv toga da odem u Trebinje, Beograd, Crnu Goru ili da oni dođu u Dubrovnik. To me nikad nije sputavalo, ali ne diraj se u moj život. Mi smo u ratu odrasli, to nas je formiralo kao osobe i u tim momentima smo sazreli. Sve je to jedan životni ciklus koji je bio stjecaj okolnosti”, zaključio je za Jug info zapovjednik obrane Srđa Mišo Ljiljanić.

Foto: Milo Kovač, studeni 1991. (Muzej Domovinskog rata), DuTv screenshot